ZAŠTO JE U HRVATSKOJ SVIMA ISPLATIVO BITI VLADIN DUŽNOSNIK
MATEŠINIM LJUDIMA KREDITI KAO IZ BAJKE!

U situaciji kad hrvatske banke odobravaju građanima stambene kredite na kapaljku uz kamatnu stopu od najmanjih devet pa do 13 posto uz obvezan depozit na koji im u pravilu ne ide nikakva kamata, postoje odabrani i zaslužni ljudi u ovoj državi koji su do svojega krova nad glavom došli uz iznimno povoljne uvjete. Riječ je o državnim dužnosnicima, kreatorima naših bajnih socijalno-gospodarskih prilika, koji su sebe, za svoj dobar politički uradak, nagradili stambenim kreditima na koje plaćaju kamatnu stopu od cijela dva posto!

Serviser takvih kredita je Privredna banka Zagreb d.d. koja je na temelju Ugovora o odobravanju stambenih kredita dužnosnicima, službenicima i namještenicima u tijelima državne vlasti sklopljenog 23. travnja 1998. godine s hrvatskom Vladom, u ukupnoj visini od 17 milijuna kuna, odobrila stambene kredite za stotinjak osoba. Prema popisu koji smo dobili iz nadležnog Vladina Ureda i Stambene komisije kojom je predsjedao osobno premijer Zlatko Mateša, na listi osoba koje su tijekom 1998. i 1999. godine dobile kredite nalazi se 27 dužnosnika i 52 osobe koje su službenici i namještenici u tijelima državne uprave, a koje su povoljne kredite dobile zbog teškog socijalnog stanja u kojemu žive.

Kamatna stopa koju je je banka Ugovorom odredila na takve kredite je 7 posto godišnje fiksno za cijelo razdoblje kredita, od čega 2 posto plaća krajnji korisnik, a razliku u visini od pet posto platila je Vlada jednokratno, i to unaprijed za cijelo razdoblje otplate u iznosu od 5.785.416,97 kuna kao preduvjet korištenja kredita.
Na listi dužnosnika koju smo dobili u Vladi i koju u cijelosti objavljujemo nalazi se tako i ime ministra pomorstva prometa i veza Željka Lužavca koji se proslavio iznimnom prometnom organizacijom prilikom prošlogodišnje najezde turista i bure na Maslenici. Lužavec je, unatoč velebnoj vili u Ičićima, uzeo stambeni kredit od 100.000 njemačkih maraka. Ni nekadašnji ministar kulture Božo Biškupić, koji je doduše, što su pokazala i izvješća državne revizije, svoj posao prvog kulturnjaka obavljao korektno, ipak se nije nimalo krzmao uzeti zajam od 64.470 maraka premda sa suprugom posjeduje više nekretnina. Jedna od njih je i golema kuća s impresivnom okućnicom pod Sljemenom.

Kredit od 72.109 maraka dobio je i dojučerašnji pomoćnik Jure Radića, te sadašnji pomoćnik ministra obrane Joze Radoša, Stjepan Šterc. "Nakon 20 godina sveučilišnog rada i devet godina u vlasti, dobio sam priliku riješiti svoje stambeno pitanje. Imam obitelj i troje djece, živim s roditeljima, nisam dobio stan nego kredit", izjavio je začuđeno Šterc, upozorivši kako mu nije jasno zašto se diže tolika prašina oko njega kad su neki kredite dobivali mimo svih kriterija iako su imali riješeno stambeno pitanje, a kredite nisu ni uzimali za stanove. I još neki od prozvanih državnih dužnosnika ne vide razloga medijskoj hajci. Tako se, primjerice, Drago Krpina koji je uzeo 95.287 maraka čudi zašto se apstrofira njegov kredit jer je mogao tražiti obnovu obiteljske kuće u Biogradu, što bi bilo višestruko skuplje za državu ?! To što je riječ o kući u kojoj nitko stalno ne živi i koju Krpina prema vlastitim riječima namjerava prodati, čini se, HDZ-ovu zastupniku ne predstavlja važnu činjenicu.
On upozorava javnost da mu je prošle godine kao savjetniku predsjednika Republike upućen iz vladine stambene komisije upitnik želi li se natjecati za spomenuti kredit. Slijedom toga prijavio se kao zainteresiran. "Kredit koji mi je odobren zaista je povoljan jer država subvencionira dio kamata. No, želio bih podsjetiti da će iznos kojim će se subvencionirati kamata na moj kredit biti višestruko niži od iznosa koji bi država potrošila za obnovu moje srušene kuće, čega sam se odrekao", navodi Drago Krpina i napominje kako on za razliku od mnogih političara koji su dobili stanove sa stanarskim pravom i otkupili ih za simbolične novce, on to nije učinio.
Razlozi koje Stjepan Šterc drži normalnim doista to i jesu, no gospodin pomoćnik pritom zaboravlja na veliku većinu građana među kojima ima nedvojbeno mnogo njih s još impresivnijim radnim biografijama koji su bez krova nad glavom i mogu samo sanjati o kreditu, i to pod bilo kakvim, a ne ovako povoljnim uvjetima. Ovakvi demagoški komentari javnost mogu još samo dodatno iziritirati, posebice kad se prisjetimo svih onih koji su, sanjajući povoljne Njavrine kredite i šestpostotnu kamatnu stopu, prikupljali danima potrebnu dokumentaciju i platili tristotinjak kuna troškova papirologije Privrednoj banci, a većina ih je zbog manjka sredstava ostala kratkih rukava. Kriteriji za dodjelu kredita dužnosnicima, kako i sam Šterc tvrdi, vrlo su upitni. Za njih su znali samo odabrani, a i o njihovoj dodjeli odlučivali su, čini se, osobno — sami o sebi. Primjerice, prema Odluci o zadovoljavanju stambenih potreba dužnosnika koju je Vlada usvojila 11. prosinca 1997. godine, stoji da se pri redoslijedu zadovoljavanja stambenih potreba uzima u obzir značenje dužnosti, odnosno važnost poslova koje obavlja dužnosnik, duljina trajanja dužnosti te tek potom stambeni položaj i socijalne prilike.

U informaciji koju smo dobili iz Vladina Ureda za priopćavanje, na našu napomenu kako je razlika u kamati od 2 do 7 posto financirana iz džepova poreznih obveznika, obrazlaže se da nije riječ o novcu iz proračuna, nego se sufinanciranje kamate obavlja iz sredstava pristiglih od prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Sukladno Zakonu o prodaji takvih stanova, pojašnjavaju iz Stambene komisije, 20 posto novca ostvarenog njihovom prodajom koristi se za rješavanje stambenih potreba zaposlenih u državnim tijelima. Sredstva od prodaje stanova bivših radnih zajednica republičkih organa uprave u tom postotku uplaćivala su se i još se uplaćuju na račun Komisije za stambeni i poslovni prostor Vlade RH, odnosno Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom.

Anton Rajčević, tajnik Žup. doma Hrv. državnog sabora (71.000); Željko Lužavec, ministar pomnrstva, prometa i veza (100.000); Božo Biškupić, ministar kulture (64.470); Jagoda Premužić, tajnica Vlade (70.000); Nikola Ružinski, zamjenik ministra znanosti (50.838); Vicko Goluža, pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi (58.023); Marijan Pokrajčić, pomoćnik ministra rada i socijalne skrbi (58.000); Tonči Stanićić, pomoćnik ministra vanjskih poslova (95.400); Mira Martinec, pomoćnica ministra vanjskih poslova (100.000); Josip Paro, pomoćnik ministra vanjskih poslova (94.890); Vladimir Žanić, pomoćnik ministra gospodarstva (38.682); Stjepan Šterc, pomoćnik ministra razvitka i obnove (72.109); Ivan Hodalić, pomoćnik ministra razvitka i obnove (51.506); Martina Dalić, pomoćnica ministra financija (94.890); Marijan Kajmak, tajnik Ministarstva prosvjete i športa (38.682); Mijo Petek, tajnik Ministarstva pomorstva, prometa i veza (46.418); Gordan Radin, pročelnik kabineta Ureda Predsjednika RH (93.540); Drago Krpina, savjetnik u Uredu Predsjednika RH (95.287); Želimir Kramarić, ravnatelj Državnog protokola RH (94.313); Zdeslav Perković, zamjenik ravnatelja Državnog protokola (94.313); Dunja Vidošević, predstojnica Ureda restruktuiranje javnih poduzeća (28.860); Marijan Hranjski, drravni odvjetnik RH (10.000); Miroslav Šumanović, predstojnik Županijskog suda u Zagrebu (99.150); Josip Bedrač, tajnik Ustavnog suda RH (77.364); Željko Thur, zamjenik Pučkog pravobranitelja RH (38.469); Franjo Dubrović, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama (25.700).