“Tekući prihodi Republike Hrvatske za 2000. godinu iznose oko 41 milijardu kuna. Tome treba pridodati oko sedam milijardi kapitalnih prihoda od privatizacije javnih poduzeća. Rashodi, ukljućujući vraćanje inozemnih dugova, dosežu gotovo 60 milijardi kuna.” (Ivica Račan u razgovoru za “Jutarnji list” od 04.03.2000.)

Državni proračun koalicije Šestorice je u totalnoj sumi nominalno za samo jedan posto manji od prošlogodišnjeg proračuna Tuđmanove Vlade narodne katastrofe. Račanov proračun nije dobar za provođenje reformi i obećanih promjena. Gospodinu Račanu ove godine u državnom proračunu nedostaje 12 milijardi kuna za pozitivnu bilancu hrvatske države. Uz ministre poput Čačića, koji ionako svojom poviješću kontroverznog privatnog businessa predstavlja bombu u Banskim dvorima, premijeru nije lako našu Republiku voditi iz bivše planske privrede socijalističke Jugoslavije u tržišno gospodarstvo kapitalističke Hrvatske. Uzroci tome su višeslojni:

• Janjičarska gospodarska politika Vlade pokojnog predsjednika, bahatost i egoizam bivše vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, koja je hrvatsku republiku pretvorila u tajkunski pašaluk gospodarskog kriminala i cvjetanja korupcije.
• Tuđmanova politika “krivih Drina” i shodno tome međunarodne ekonomske sankcije kao posljedica katastrofalne politike hrvatskog vrhovništva.
• Bivša polustoljetna jednopartijska strahovlada diktatora Josipa Broza Tita i Centralnog komiteta Saveza komunista.
• Velikosrpska agresija.

• Konzekventna uspostava pravne države: stvaranje neovisne sudbene vlasti i sudsko procesuiranje podzemnih kriminalaca (iz političkih, ekonomskih, javno-službeničkih i drugih struktura) ili borba protiv Udbo-Mafije.
• Reforma Ustava R.H. (stvaranje parlamentarne države), pri čemu novi Ustav treba predložiti i donijeti Sabor, a ne Vlada ili predsjednik Republike, a punoljetni hrvatski državljani ga trebaju izglasati na referendumu.
• Reforma Hrvatske radio-televizije (HRT) i uspostava javno-pravne nacionalne radio-televizije, i ukidanje političkog patronata nad glavnim urednicima tiskovnih i elektroničkih medija, bilo “privatnih”, “neovisnih” ili “državnih” medija.
• Poništenje privatizacije, i nova – pravedna – uspostava kapitalističkog sustava.
• Donošenje ANTIKORUPCIJSKOG ZAKONA, zatim, LUSTRACIJSKOG ZAKONA o bivšim komunističkim kadrovima koji su kršili ljudska prava (što treba utvrditi neovisni sud), te donošenje ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI.
• Sniženje državnih i lokalnih poreza za 50%, pravedna preraspodjela državnog proračuna i drastična štednja državne administracije i javnih službi (smanjenje izdataka za 50 do 75%)
• Opća uspostava i poštivanje građanskih sloboda i temeljnih ljudskih prava.
• Uvođenje MORALNO-ETIČKOG KODEKSA Oca domovine Ante Starčevića u državne institucije Sabora, Ustavnog i Vrhovnog suda, Vlade i institucije predsjednika Republike.