Dobar je ovaj naš narod, strpljiv i razuman, nemoguće ne zahtijeva. Skoro je nevjerojatno da učiteljice i penzioneri ovih dana diskutiraju o tome kako se treba strpiti i dati novoj vlasti daha da pokuša izvući Hrvatsku iz krize, premda većina njih nema u džepu ni za bijelu kavu, mirovine i dalje kasne, a i vraćanje HDZ-ova duga odgođeno je za virtualnu povoljnu budućnost.

Iako su u Hrvatskoj vremena teška, stanje državnih financija katastrofalno, iako smrdi na kilometre praktički svuda gdje se gurne nos, a medije preplavljuju skandali koji bi u neko normalno doba spadali u crne kronike - građani su izgleda uvjereni da novoj vlasti zasad i nema druge nego trčati okolo s vjedrom i zalijevati vatre hladnom vodom. Koalicija šestorke dobila je izbore s obećanjima o boljem standardu, boljeg standarda nema na vidiku, pa čak i deplasirani Krpina nudi da će HDZ povesti narod u pobunu protiv Vlade, no u anketama o popularnosti Račanovi i Mesićevi svejedno imaju odličan prolaz. Više od 56 posto ispitanika u Nacionalovu istraživanju kaže da je zadovoljno ili potpuno zadovoljno potezima nove vlasti, a skoro 80 posto gledatelja koji su se u ponedjeljak javili OTV-u u povodu intervjua s premijerom podržalo je Račanovu administraciju.

Vlada, kojoj je to puno teže jer odlučuje o novcu, i predsjednik Republike, kojemu je to ipak znatno lakše jer s financijama nema posla, posljednjih su dana zaradili nekoliko vrlo važnih političkih poena, iz čega se vidi da im se usputne greške ne gledaju kroz povećalo. Uz pomoć svog povjerenika Kregara nova vlast priređuje 7. svibnja prijevremene lokalne izbore u glavnom gradu Hrvatske, na kojima će, sudeći prema svim pokazateljima, Zagreb preuzeti ista politička grupacija koja je sastavila Vladu. Željka Antunović i Račan su se nekako uspjeli nagoditi sa sindikatima javnih i državnih službenika oko najavljene nepopularne intervencije u njihove plaće i prijeteći štrajk je ipak izbjegnut. Imenovanjem Mirka Galića direktorom Hrvatske radiotelevizije vlast je nestrpljivima bar poslala poruku da pokreće transformaciju državnih elektroničkih medija u javni servis svih građana.

Sprema se neki dogovor s organima u BiH da oni preuzmu financiranje umirovljenika Hrvata koje je do sada plaćala Hrvatska i tako skinu pokoju olovnu kuglu s nogu ovdašnjih poreznih obveznika.

No, naizgled paradoksalna idila izmedu vlasti te financijski i moralno upropaštenog naroda, od kojeg se sada čak traže još veća odricanja, svakako ne može samo tako dugo trajati. Naime, u zamjenu za strpljivost i mirno podnošenje malih plaća i mirovina te razumijevanje za daljnje restrikcije općeg standarda, građani izričito traže drugu vrstu "hrane" i te bi prešutne pogodbe nova vlast morala biti itekako svjesna.

Naime, u kafićima i na ulicama ljudi stalno pitaju kad će na sudu vidjeti sve ona poznate i nepoznate osobe koje su odgovorne za mnoge notorne i besprizorne pljačke hrvatskog nacionalnog bogatstva i najgori kriminal.

Političari koji su dobili vlast naglašeno su se počeli pozivati na "pravnu državu", ali taj termin iz njihovih usta sada zvuči kao nevoljkost da se stvari istjeraju na čistinu, kao najava sudovanja kojima nikad neće doći kraj i u kojima će na koncu pasti u zaborav sve zbog čega su i počela. Čak se upozorava da se u Hrvatskoj sada ne smiju organizirati "lovovi na vještice", "čistke", "revanšistički pokreti" itd. To, međutim, nitko i ne traži, niti itko to priželjkuje pa je stoga još čudnije zbog čega se poznata imena nove vlasti, uključujući i premijera, odjednom služe tako neprimjerenom terminologijom.