Arena: 30. 3. 2000.

ARENA OTKRIVA

TAJNA TELEFONSKE VEZE ZAGREB – BEOGRAD

Preko Motorolinog satelitskog sustava Iridium, Tuđman je s Miloševićem razgovarao za sedam dolara po minuti

Piše: Ana Konta

Izravna telefonska veza kojom su tekli povjerljivi razgovori između hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i predsjednika SRJ Slobodana Miloševića odvijala se satelitskim putem, točnije, preko mreže "Iridium" koja je, igrom slučaja, neslavno bankrotirala samo dva dana nakon što je u Hrvatskoj odjeknula vijest o postojanju "crnog telefona". Otkrio je to za "Arenu" Hrvoje Grdinić, jedan od vlasnika zagrebačke tvrtke "Absolute" koja se bavi sigurnosnim sustavima. Tom su informacijom opovrgnuta nagađanja o umiješanosti Hrvatskih telekomunikacija u tajnu vezu dvojice predsjednika, kao i pretpostavke da je funkcionirala preko ruskih satelita.

Kartica nestala

Veza je otkrivena nedavno, kad je predsjednik Stjepan Mesić, želeći saznati čemu služe svi telefonski aparati zatečeni u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, zatražio od djelatnika HIS-a brzu istragu, u kojoj je otkriveno kako je "crni telefon" marke Philips održavao izravnu vezu između Pantovčaka i Dedinja. No, s toga telefona, popularno nazvanog u medijima "slobofon", više se nije moglo zvati, zaključili su hisovci, jer je nestala magnetna kartica koja se umetala u aparat.

Otkriće o tajnoj telefonskoj vezi između Tuđmana i Miloševića izazvalo je brojne polemike među bivšim i sadašnjim dužnosnicima. Hrvoje Šarinić, jedan od predstojnika Ureda predsjednika Tuđmana, najprije je opovrgnuo, a potom posvjedočio postojanje izravne telefonske linije Pantovčak - Dedinje. Vesna Škare-Ožbolt, posljednja predstojnica Predsjednikova Ureda, izjavila je da je bivši predsjednik "crni telefon" koristio za iznimno povjerljive razgovore s premijerom i veleposlanicima, te dodala kako je u Hrvatskoj postojalo barem dvadesetak takvih telefona koje su, osim predsjednika Tuđmana, imali ministri, premijer, predsjednik Sabora, šef HIS-a i neki veleposlanici u stranim državama. Krunislav OIujić, kao jedan od bivših šefova Ureda za nacionalnu sigurnost, u javnosti je izjavio kako je i on na svom radnom stolu imao crypto telefon. Takve telefone, međusobno povezane, rekao je Olujić, imali su i ostali visoki dužnosnici. Što se tiče vruće linije između Pantovčaka i Dedinja, Olujić kaže da mu je u to teško povjerovati. Nekoliko je puta preko crypto telefona i sam razgovarao s predsjednikom Tuđmanom i, koliko se sjeća, taj je poziv unaprijed najavila Predsjednikova tajnica.

Linija vrijedna 12.000 USD

- Veza između Tuđmana i Miloševića bila je izravna satelitska komunikacija, i to preko mreže "Iridium". Iako se podiglo dosta prašine nakon objave o postojanju "tajne veze" između dvojice predsjednika, to nije ništa neobično. Poznato je da takve telefone ima svaka vlada, te da se njima koriste, posebice, u ratnim uvjetima. Srbija je u to vrijeme, kad su se obavljali povjerljivi razgovori između Pantovčaka i Dedinja, bila pod embargom. Normalno je da su nadzirale sve linije koje su išle iz Srbije prema van, posebice prema Hrvatskoj. Trebalo je naći prikladno rješenje za takvu komunikaciju, a to je, pretpostavlja se, moglo najprije funckionirati preko satelita, odnosno "Iridiuma", globalnog satelitskog sustava koji je imao čak 66 satelita. To je inače bio najambiciozniji projekt mobilne telefonije koji je pokrenula popularna “Motorola”. Zbog visoke cijene projekt je neslavno propao, točno u ponoć 17. ožujka ove godine - objašnjava Hrvoje Grdinić iz "Absolutea".

"Crni telefon" iz Ureda hrvatskoga predsjednika HIS-ovi su djelatnici u srijedu, 22. ožujka, demontirali i odnijeli. Kartica kojom se telefon "otvarao" nije nađena. Crypto telefon, koji je bio u upotrebi nekoliko godina, sve do svibnja 1999., bio je potpuno zaštićen od prisluškivanja, pa se danas sumnja kako postoje bilo kakve bilješke o tajnim pregovorima dvojice predsjednika.

- Oba aparata morala su biti potpuno tehnički identična. To znači da su u njima postojali jednaki uredaji za kodiranje i dekodiranje tih razgovora. Cijena jednog takvog uređaja na tržištu bila je oko 12.000 dolara, što je za jednu državu simbolično. Minuta razgovora preko "Iridium" mreže stajala je od sedam do deset dolara. Kao što se računi plaćaju za korištenje običnih telefonskih linija, tako su se morali plaćati i za potrošene impulse spornih razgovora između Zagreba i Beograda. Vjerojatno su u ovom slučaju ti računi plaćani u inozemstvu, kako bi se zataškao bilo kakav trag o postojanju tajne veze. Ipak, po američkom zakonu o transferu visokih tehnologija, svaka tvrtka, pa tako i "Iridium", odgovara ako njihov proizvod dođe tamo gdje nije trebao - dodaje Grdinić.

Jednostavna uporaba

Telefonska veza između Tuđmana i Miloševića bila je, pretpostavlja se, povremena, a razgovori koji su se obavljali imali su golemu važnost. Svaki je telefon, naravno, imao autorizaciju pristupa, što znači da su ga korisnici mogli rabiti samo kada bi umetnuli u uređaj magnetnu karticu. Nagađa se kako je Milošević prilikom jednog od susreta darovao Tuđmanu sporni telefon. Iako nitko od tadašnjih Tuđmanovih savjetnika nije do sada potvrdio tu mogućnost, upućeniji pretpostavljaju kako za to, osim njih dvojice, nitko i nije morao znati. Upute za korištenje takvog telefona su vrlo jednostavne, što znači da im nije trebao nikakav stručnjak koji bi im pojasnio kako funkcionira veza.

- Ne mogu pouzdano tvrditi, ali najvjerojatnije se koristio dodatni kriptografski uređaj - za kodiranje i dekodiranje govora. To je zapravo nešto što govor pretvara u skup totalno nerazumljivih znakova. S druge se strane nalazi dekoder koji po točno određenom algoritmu dešifrira signal u razumljive znakove. Kod kodera i dekodera moraju biti isti uređaji, odnosno sve mora biti usklađeno i kalibrirano. To nije bio običan telefon, nego sklop sastavljen od kodera i dekodera, a predajnik i prijamnik morali su biti dio "Iridiumove" mreže - otkriva Grdinić tehničku pozadinu tajne veze Tuđman - Milošević.

Tvrtka "Iridium" LLS opsluživala je 55.000 pretplatnika. Zahvaljujući 66 radnih satelita koji su se našli u orbiti, korisnici "Iridiumove" mreže mogli su telefonirati i iz najudaljenijih mjesta. Upravo taj sustav bio je dovoljno brz i pouzdan da se mogu poslati poruke iz cijelog svijeta, osim s Južnog i Sjevernog pola, jer se od tamo ne vide sateliti. Usluge "Iridiumove" mreže koristili su svi kojima je to bilo od posebne važnosti - vlade država, međunarodne organizacije, naftne kompanije, ali i reporteri CNN-a kojima je bio potreban telefonski signal daleko od civilizacije. Zbog gubitaka od četiri milijarde i 400 milijuna dolara, nastalih zbog visoke cijene korištenja, ali i tehničkih teškoća, najveći dioničar i glavni ulagač "Iridiuma", tvctka Motorola, isključila je svih 66 satelita. Krah toga globalnog satelitskog sustava i otkriće tajne linije između Zagreba i Beograda sasvim su se slučajno vremenski poklopili i tako izazvali brojne interpretacije.