Slobodna Dalmacija: 1. 4. 2000.

DAN POSLIJE

NAKON BURNE SJEDNICE RAČANOVA KABINETA

Ministre Jakovčiću, adio!

Osoba koja drži do sebe ne bi imala što više tražiti u Vladi koja je ponašanje svoga ministra ocijenila licemjernim. No, Jakovćić je učinio suprotno od onoga što su gotovo svi od njega očekivali i nije podnio ostavku. Pokazao je time da mu je najvažnije ostati ministrom...

U raspravi o napadima, na Vladu na prošloj sjednici Vlade na vidjelo su izašli raznoliki stavovi unutar vladajuće koalicije. Nakon svega što je predsjednik Vlade Ivica Račan rekao na račun Ivana Jakovćića, ministra za europske integracije i prvaka IDS-a, svaki častan političar, koji drži do svoga ugleda, zahvalio bi se na ministarskome mjestu i nakon isprike zbog preradikalnih stavova o autonomiji Istre podnio ostavku.

No, Jakovčić to nije učinio. On je pritom pokazao da mu je više od svega stalo biti ministrom u hrvatskoj Vladi. Jakovćić je pritom učinio ono što najvjerojatnije vodeći ljudi u Vladi nisu očekivali. Govor premijera, ali i nekih ministara, Jakovćiću nije ostavljao puno manevarskoga prostora i čini se da gotovo nitko od članova Vlade ne bi žalio da je Jakovčić izašao kroz “širom mu otvorena vrata”.

Jakovčiću, kao čelniku IDS-a, njegovi su kolege iz Vlade osobito zamjerili tvrdnje kako se bolje surađivalo s HDZ-ovom Vladom nego s koalicijskom. Čelnici pojedinih stranaka koje čine vladajuću koaliciju, SDP i HSLS osobito, Jakovčićevo ponašanje su de facto nazvali licemjernim, a neki od njih su doslovce kazali Jakovćiću da sjedi u Banskim dvorima i provodi Vladinu politiku “s figom u džepu”.

Osoba koja drži do sebe ne bi imala što više tražiti u takvoj Vladi. No, Jakovćić je učinio suprotno od onoga što su gotovo svi od njega očekivali i nije podnio ostavku. Doduše, na određeni, blagi način podržali su ga tek kolege iz HSS-a i HNS-a, a Radimir Čačić, koji je već ranije prilikom donošenja državnoga proračuna zbog svojih kritičkih istupa pretrpio Račanovu kritiku, pokušao je kritizirati i zamjenika premijera Gorana Granića koji je javno u ime Vlade kritizirao protokol predsjednika države Stipe Mesića, a da Vlada prethodno o tome nije zauzela nikakav stav.

Višesatno usuglašavanje stavova u Banskim dvorima odvijalo se na otvorenoj sjednici, tako da su novinari, a posredno i javnost, imali uvida u raščišćavanje odnosa u Vladi. Neke druge, za javnost puno bitnije teme, poput primjerice državnoga proračuna, koalicijska je Vlada u cijelosti rješavala na zatvorenim sjednicama.

To jasno govori o tome da Račanova Vlada, s nekoliko izuzetaka poput Ministarstva gospodarstva i Ministarstva vanjskih poslova, ne vodi dovoljno računa o odnosima s javnošću i nema pravi osjećaj za medije. Hrvatskoj Vladi nužno treba pravi glasnogovornik ili joj valja angažirati profesionalnu public relation agenciju. Ulogu glasnogovornika dugotrajno ne može obnašati zamjenik predsjednika Vlade Goran Granić, već pod hitno u Banske dvore, ali i pojedina ministarstva, treba dovesti profesionalne glasnogovornike. Njih je moguće odabrati na javnome natječaju ili ih pak izabrati iz kruga novinara koji o novoj vlasti ne pišu s onom žestinom s kojom su kritizirali sve pogreške HDZ-a.

U tom slučaju ne bi se događalo da novinari i po osam-devet sati čekaju najobičnije informacije tijekom zatvorenih sjednica Vlade, kojih inače od posljednje promjene vlasti ima više nego što ih je bilo za HDZ-ova mandata, i da dobre i pozitivne odluke poput smanjivanja porezne presije prođu gotovo nezamijećeno.

Darko MARKUŠIĆ