Jutarnji list: 7. 4. 2000.

EKSKLUZIVNI INTERVJU

Graham Blewitt, zamjenik glavne haaške tužiteljice:

NEMA TAJNIH OPTUŽNICA ZA AKCIJU OLUJA

Predsjednik Tuđman nije bio jedini čije smo djelovanje istraživali. Bio je u grupi osumnjičenih koje istražujemo zbog zločina koje su počinili Hrvati u Hrvatskoj. Govoreći o zločinima koje su počinili bosanski Hrvati uz podršku i pomoć Vlade u Zagebu - istraga protiv Tuđmana uključila bi i te elemente

Razgovarao Boris Vlašić

Graham Blewitt, zamjenik glavne tužiteljice Haaškog suda, nakon susreta koje je haaško tužiteljstvo imalo s predstavnicima hrvatske vlade izrazio je zadovoljstvo novim odnosima između Hrvatske i Haaškog suda. Priznanje jurisdikcije Haaškog suda nad akcijama Bljesak i Oluja, izručenje Mladena Naletilića i predaju nekih od traženih dokumenata Blewitt ocjenjuje pokazateljem dobre suradnje, što nije bio slučaj s prethodnom vladom.

Dokmnenti koje tražite izazivaju veliki interes u hrvatskoj javnosti. Inizistirate li i na vojnim planovima akcija Bljesak i Oluja. Što ako je riječ o pitanjima nacionalne sigurnosti?

- Mi tražimo dokumente, to je poznato, no ako se pojavi pitanje zaštite nacionalne sigurnosti ili interesa, u tom slučaju postoje mehanizmi. Hrvatska može to pitanje postaviti pred Sudom i tamo će to biti riješeno. Problem s prijašnjom vladomje bio u tome što je ona jednostavno za sve traženo rekla da je riječ o pitanju od nacionalnog interesa, i tu je bio kraj bilo kakve rasprave. Prijašnja je vlada uvijek bila kooperativna kada su naše istrage bile usmjerene na slučajeve u kojima su Hrvati žrtve, ali kada je bilo riječi o tome da su Hrvati počinitelji zločina, tu nije bilo nikakve suradnje.

Smatrate li da je cilj akcije Oluja bio "činjenje ratnog zločina?

- Oluja je bila akcija s legitimnim vojnim ciljem. Ono što nas zanima jesu zločini koji su se dogodili uz Oluju, uzrok masovnog odlaska Srba, sustavno ubijanje, krađa i uništavanje imovine. Mi mislimo da takvi događaji nisu imali legitimno vojno opravdanje, nikakvu važnost, i da su se te stvari činile namjerno kako bi navele Srbe da napuste Hrvatsku. To jest zločin. Ako je vojna akcija počinjena uz poštovanje ratnog prava i običaja, mi tu nemamo što raditi, ako je llrvatska provela vojnu akciju da vrati do tada zauzeta područja, mi s tim nemamo nikakvih problema niti prigovora na to, ali sa zločinima imamo. Tu razliku bitno je shvatiti.

Spomenuli ste egzodus, protjerivanje Srba, mislite li da je to bio cilj Oluje?

- Ne mogu razgovarati o detaljima, no reći ću da ako su Srbi otišli svojom voljom i ako nisu bili na to natjerani ili navođeni nekim potezom Hrvatske, onda nikakav zločin nije počinjen. Sljedeće, ako su otišli u strahu da će biti progonjeni, onda bi to mogao biti zločin, ali treba vidjeti što ih je navelo da u to vjeruju. Te stvari treba utvrditi. To je još predmet istrage.

Možete li potvrditi postojanje tajnih optužnica?

- Mislim da sam to već bio rekao, no ponovit ću - još nema tajnih optužnica, vezanih uz te istrage.

Što je s Gospićem i događajima iz 1991. godine? Istražujete li to?

- Istina je da namjeravamo napraviti neka forenzična istraživanja vezana uz Gospić, ali vam ništa više od toga ne mogu reći.

Govoreći o tajnim optužnicama, na konferenciji za novinare tužiteljica Del Ponte spominjala je tajne optužnice i istrage...

- To je značilo da je tema tajnih optužnica bila dio razgovora tužiteljice i ministra Ivaniševića.

Znači li to da tajne optužnice ipak postoje?

- Ne, nije riječ o tome. Bila je riječ o politici, strategiji korištenja tajnih optužnica - o tome se razgovaralo, kao i o tome što primjena takve strategije znači za Hrvatsku. Nije se razgovaralo o tome tko je na tajnoj optužnici, a tko nije.

Rečeno je da ste u razgovorima s hrvatskom vladom raspravljali o mogućnosti da nacionalni sudovi kažnjavaju za ratne zločine. Koliko visoko u vojnoj i političkoj hijerarhiji Hrvatska može ići a da to zadovolji Haaški sud i da on ostavi optuženike u Hrvatskoj?

- Razgovor se nije vodio u tom smjeru, nismo raspravljali o tome koliko daleko se može ići, ali naš je stav ohrabriti svaki progon odgovornih za ratne zločine. Optužili smo Miloševića, koji je predsjednik jedne zemlje, što govori o tome koliko smo daleko spremni ići. Mi podržavamo svaki progon odgovornih za zločine, no budući da mi imamo prednost pred nacionalnim sudovima, bude li potrebno, tražit ćemo preuzimanje postupka.

No, ipak je malo vjerojatno da će na bilo kojem nacionalnom sudu optuženoj osobi biti stavljena na teret i povreda Ženevskih konvencija, koje definiraju zaštitu civila u međunarodnom sukobu? To bi naime značilo, u hrvatskom slučaju, da bi državni odvjetnik morao u nekoj optužnici tvrditi da je hrvatski vojnik, časnik ili političar bio uključen u međunarodni sukob, recimo u BiH, ili pak tijekom Oluje?

- Možda ste u pravu, možda i niste, ja ne znam. No gledajući kroz zakonske mogućnosti, nema nikakvog razloga da se i tako ne postupi ako postoje dokazi koji upućuju i na takvo formuliranje. Mi ćemo podržati hrvatsku vladu da baš to učini.

Nedavno ste rekli kako istraga koja je obuhvaćala i bivšeg predsjednika Tuđmana nije završena, jer su i druge osobe uključene. Na što se odnosi ta istraga?

- On nije bio jedini čije smo djelovanje istraživali. Bio je jedan u grupi osumnjičenih koje istražujemo zbog zločina koje su počinili Hrvati…

Gdje se to dogodilo?

- U Hrvatskoj.

Je li bilo istrage o predsjedniku Tuđmanu koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu?

- Govoreći o zločinima koje su počinili bosanski Hrvati uz podršku i pomoć vlade u Zagrebu - da, istraga bi uključila, i te elemente. Istrage su uvijek šire, one ne uključuju samo jedan događaj, nego niz događaja, no kako se privode kraju, često se fokus optužnica, smanjuje jer nije nužno da se osoba optuži baš za svaki zločin za koji se vjeruje da ga je počinila. Primjerice, Momčilo Krajišnik je optužen za zločine počinjene između srpnja 1991. i rujna 1992. Mogli smo ići i iznad tog vremenskog razdoblja, ali smo odlučili to ne učiniti jer smo shvatili da imamo dovoljno čvrst slučaj koji upozorava na njegovu kaznenu aktivnost tijekom tog vremena.

Nije li Biljana Plavšić bila, uhićena na bečkom aerodromu zbog optužnice da je odgovorna za ratne zločine?

- Ne sjećam se. Mi je nismo optužili, a za ovaj događaj, mislim da je bila riječ o optužnici Bosne i Hercegovine, ali svejedno, ne znam detalje, samo toliko da je mi nismo optužili.

Što je s izdržavanjem kazni, mogu li osuđene osobe izdržavati kaznu u zemlji iz koje potječu?

- Potrošili smo mnogo vremena obilazeći susjedne zemlje kako bi ih uvjerili da ponude svoje zatvore u kojima bi osuđene osobe mogle izdržavati kaznu. Za sada je sedam zemalja ponudilo svoje zatvore, a među njima su Francuska, Švedska, Norveška, Italija, Austrija i neke druge. Za obitelji bi bilo praktičnije da posjećuju osuđene u zemljama koje su bliže mjestu stanovanja. Nema zakonske prepreke da se kazne služe i u hrvatskim zatvorima, no u trenutku kada je Međunarodni sud bio kreiran, savjet generalnog tajnika UN-a bio je da osuđene osobe ne bi trebale izdržavati kaznu u zemljama iz kojih potječu jer se smatralo da ne postoje jamstva da će kazne biti odslužene u potpunosti. No, s vremenom bi se to moglo promijeniti i možda će Vijeće sigurnosti pristati da osuđene osobe izdržavaju kaznu u zemljama iz kojih potječu.

Sada su naši prioriteti Karadžić i Milošević

Je li vam Vlada RH predala nove dokumente?

- Ne, nismo u srijedu ništa dobili, ali smo dobili čvrsta obećanja da ćemo dobiti kopije nekih dokumenata koje smo tražili a koji su sada pronađeni. Mi i nismo došli po dokumente, glavni cilj našeg posjeta bio je vidjeti se s predstavnicima nove vlade. Morate znati da Hrvatska nije naš primarni cilj. Naš prioriteti su sada uhvatiti Ijude kao što je Radovan Karadžić i Slobodan Milošević. Istraga na Kosovu zahtijeva još mnogo rada.

Je li to signal hrvatskoj vladi da preuzme inicijativu i sama progoni odgovome za zločine?

- Nisam o tome tako razmišljao, ali - da, mogu se složiti s time. Želi li Hrvatska preuzeti odgovomost za progon počinitelja zločina, mi to možemo samo pozdraviti i čestitati Hrvatskoj na tome. Međunarodni sud nastupa samo kada nacionalni sudovi ne rade taj posao, samo u tim slučajevima postoji potreba za našim poslom.