Riječka banka Nijemcima prodana ispod cijene
* Kako je Riječka banka mislila preuzeti i spasiti Istarsku banku kad za sebe nije mogla postići cijenu višu od 317 milijuna kuna?
Prekjučer, odnosno prvoga radnog dana novog direktora Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka Marinka Filipovića, koji se nekoliko dana prije zauzeo za usporavanje privatizacije velikih banaka, Goran Granić, potpredsjednik Vlade RH i predsjednik Uprave DAB-a, objavio je kako je Riječka banka prodana za 317,5 milijuna kuna (41 milijun USD), a Splitska banka za 366,2 milijuna kuna (48 milijuna eura). Goran Granić odmah je upozorio javnost da je prodaja tih velikih banaka posao na kojem država može zaraditi samo posredno. Odgovor na pitanje je li postignuta dobra ili loša cijena teško je dati jer je posao privatizacije tih banaka vođen vrlo netransparetno. Neki od upućenijih misle da se te banke na takav način i po toj cijeni uopće nisu trebale prodavati.
- Počinjen je veliki grijeh - rekao nam je, među ostalim, Zdenko Adrović, predsjednik Uprave Raiffeisenbank.
Prvi čovjek Raiffaisenbank, koju ocjenjuju kao ponajbolju inozemnu banku u Hrvatskoj, tu je tezu o "velikom grijehu" vezao ponajprije uz tvrdnju da je od prodaje Riječke banke dobiveno mnogo manje nego što je uloženo u njezinu sanaciju.
- Ne znam što su Nijemci pronašli tijekom due dilligencea u Riječkoj banci, no čini se da to nije bilo dobro. Ali, čuo sam da su pojedine preliminarne ponude bile i dvostruko više od ove konačne cijene - istaknuo je Adrović.
Znatno višu preliminarnu ponudu imala je, prema Adrovićevim spoznajama, Banco di Roma. Međutim, kako je PBZ već prodan Talijanima i kako se znalo da će se isto dogoditi i sa Splitskom bankom, Adrović misli da je to možda bilo presudno.
- Šuška se da je Bayeriche Landesbank iskoristila bitno povoljniju političku poziciju - rekao je Adrović. Politika, čini se, nije željela prodati sve banke Talijanima.
Govorka se, isto tako, kako su na odabir partnera za završnu fazu pregovora presudno utjecale želje Ivana Štokića, predsjednika Uprave Riječke banke. On je, navodno, još u početnim fazama razgovora dao do znanja Zagrebačkoj i Raiffeisen banci da nemaju što tražiti u Rijeci.
Prema Adrovićevim riječima, Raiffeisenbank je nudila ukupno 553 milijuna kuna (140 milijuna DEM), a taj bi se iznos podijelio na uplatu u proračun RH i na dokapitalizaciju Riječke banke.
Prema našem mišljenju, sada je otvoreno i pitanje kako je to Riječka banka mislila preuzeti Istarsku banku i tako je spasiti. Ako je struktura potraživanja i vlasničkih udjela Riječke banke takva da se za nju može postići cijena od samo 317 milijuna kuna, onda je pitanje ima li takva banka dovoljno potencijala da spašava neke druge manje banke.
Na redu je prodaja Dubrovačke i Croatia banke. Hoće li kome porezni obveznici platiti da ih preuzme?
G. Drljača