Novi list: 14. 4. 2000.

Pendrek parada

Piše: Jelena Lovrić

Isukavajući pendreke, čelni Ijudi vlade počeli su javno propovijedati treniranje strogoće nad gnjevnim radnicima.

Prvo je potpredsjednik Linić višednevne blokade prometnica u Vrbovcu nazvao neprihvatljivim prijetnjama i ucjenama. Na najave radnika da će, ne dobiju li plaću, polijegati po željezničkim tračnicama, suptilno je odbrusio da će u tom slučaju uredovati specijalcima.

Premijer je idućih dana u više navrata ponovio isto: vlada neće popustiti pritiscima i ucjenama, kojima je cilj ishoditi nezarađeno. Priznajući pravo radnika na štrajk i demonstracije, Račan se založio da se postave granice za iskazivanje socijalnog nezadovoljstva, s tim da se, kako je rekao, destrukcija neće dopustiti.

Nova je vlast, pametno, ukinula policijske kordone kojima su se njeni prethodnici štitili od gladnih radnika. Pod prozorima vlade sada se slobodno demonstrira. Ali vladari “novog smjera” ipak sve osjetnije pokazuju tendenciju da zaplivaju starim stilom. Prvo zaboravljaju da radnici rijetko kada traže nezarađeno, to se njima najmanje može prigovoriti. Drugo, pitanje je kako postaviti granice za iskazivanje socijalnog nezadovoljstva ako ono počinje prelaziti sve granice. Treće vlada može tražiti da se radnička demonstriranja drže zakona tek kad i ona to bude činila. Na zapadu je normalno da policija upotrijebi silu kad prosvjedi, radnika ili bilo koga drugog, izađu izvan zakonom zadanih okvira, ali na zapadu je još normalnije da se silom reagira i na neka druga zadiranja u zakonske norme. Kad notorni kriminalci budu iza rešetaka, onda se od radnika može tražiti da ne zaposjedaju prometnice. Hrvatska vlast dosad je policijom manje prijetila mafijašima, više onima koje su lopovi pretvorili u buntovnike. Mahanje pendrecima može samo uvećati socijalno nezadovoljsivo. Ni Tuđmanu pendreci nisu pomogli, dapače!