Vjesnik: 26. 4. 2000.

Naputak se šestorici obio o glavu

Dean Sinovčić
Osjećajući da u medijima »provaljeni« tekst obaveznih naputaka kojim se smjenjuju državni službenici na županijskim razinama neće završiti korisno po njih, čelnici šestorice su se malo po malo počeli ograđivati od njega. Dakako, nisu se ogradili od osnovne namjere smjenjivanja HDZ-ovaca predstavnicima nove vlasti ali i nestranačkim stručnjacima, nego su se ogradili, uključujući i premijera Račana, od stila napisanog teksta. Naravno, niti jedna stilska varijacija ne može sakriti osnovnu namjeru šestorice, a to je zauzimanje pozicija u državnim službama koje svoje pipke pružaju i na najnižu razinu. Bilo bi nepravedno apsolutno sve stranke šestorice optužiti za osiguravanje sinekura svojim niže hijerarhijskim članovima, ali jedan visoki dužnosnik šestorice već je rekao ovom novinaru kako pola stranaka šestorice namjeravaju HDZ-ovce doista zamijeniti sposobnijima, dok druga polovina namjerava osigurati solidan posao svojim članovima.
Nije trebalo dugo za potvrdu da će se navodno rutinska smjena pretvoriti u grabež. Naime, koordinacija šestorice raspala se u zadarskoj županiji jer su je HSS, HNS i LS, nezadovoljn
i SDP-ovim i HSLS-ovim ponašanjem pri odabiru kadrova, napustili. Provođenje obaveznih naputaka zapelo je na najnižoj instanci, onoj koja tek treba predložiti kadroviranje tajnicima šestorice koji vode koordinaciju, i podsjeća na guranje stranačkih dužnosnika na izborne liste u predizbornom razdoblju. No, takvi događaji nisu utjecali na funkcioniranje države, dok ovi ne samo da utječu, nego će i odrediti to funkcioniranje.
Drugo se, realno, nije ni moglo očekivati. Smjene koje se donose dekretima i to po pr
incipu »ugrabi gdje možeš« (sjetite se samo da su neki u šestorici željeli smjene u institucijama koje nisu državne i ne ovise o promjeni vlasti) nužno vode u stranačke sukobe koji se, vjerujte, neće zaustaviti u zadarskoj županiji. Birači ne dvoje da su za HDZ-ove vlasti nesposobnjakovići zauzimali mnoge pozicije, ali njihovo bi ho-ruk smjenjivanje u kojem neki ni krivi ni dužni stradaju, kao što se neki ni krivi ni dužni domognu pozicija, bilo smiješno da nije tužno.
I što je paradoksalno, vlast koja se o
ptužuje da je prenježna u dehadezeizaciji društva pokazuje revolucionarnost baš u tom dijelu provođenja promjena. No, možda baš taj dio i nije tako paradoksalan. Možda samo upućuje na to da se mijenjaju ljudi, ali ne i sustav, ali ne i način ponašanja, odnosno obnašanja vlasti. Možda šestorici doista nisu potrebne reforme, možda hadezeov sustav nije tako loš već samo treba promijeniti ljude koji će ga bolje, da ne kažemo lukavije, voditi. Ostat ćemo samo na ovom »možda« ne vjerujući (naivno?) da će se ovi navodi potvrditi kao točni.