TAKO JE GOVORIO DRUG MARKO BELINIĆ U SVIBNJU 1945.
"Jedini zakon za njih - kuršum!"

Svake godine u proljeće, kad međusobno nesložni sljedbenici triju propalih hrvatskih režima 20. stoljeća priređuju svečanost u slavu svojih vođa, lako se može uočiti kako na putu u "obećanu budućnost" hrvatski narod čeka ili sustiže njegova tragična prošlost. Uzoran primjer posadašnjenja upravo takve prošlosti dogodio se u ponedjeljak 8. svibnja kao spomen-dan na ulazak partizanskih jedinica u Zagreb 1945., s tim što je režim J. B. Tita "zastupao 90-godišnji Marko Belinić, jedan od najuglednijih hrvatskih revolucionara komunista.
Iako se u svečano kolo samouvjereno uhvatio i možda najbolji faktor nove vlasti, predsjednik države Stjepan Mesić oduševljeno se izljubio s Titovim "predstavnikom", treba reći notornu istinu da su hrvatski komunisti, uz to što su bili formalni antifašisti, na veliku nesreću hrvatskoga naroda, istovremeno bili daleko najokrutniji europski staljinisti. O tome dovoljno svjedoče riječi što ih je izgovorio upravo drug Marko Belinić, danas veliki slavljenik, u Zagrebu prije 55 godina, sedam dana nakon završetka Drugog svjetskog rata:
"Drugarice i drugovi! Naša slavna Armija zarobila je oko 50.000 ustaških koljača na austrijskoj granici... razbijene smo ustaške bande iz naše zemlje protjerali i u ogromnom dijelu do temelja uništili... Drugovi! Htio bih vam reći što znači imati državu u svojim rukama... Ja bih vam preporučio da zgrabite sve fašističke elemente sutra ujutro, ili još sada, ako se neki nalaze ovdje među vama, za vrat, treba ih maknuti... Fašističke tipove, koji su skriveni po kojekakvim rupama, naša je dužnost, radnička dužnost, da ih pronađemo i uništimo. Svima treba biti jasno da će u našoj državi postojati pravda i zakonitost, ali za fašiste zakona u našoj državi nema. Jedini zakon koji ćemo promijeniti na njih jest — kuršum... Drugarice i drugovi! Hoću da vam kažem da je u vašim rukama sve, da pročistite odmah danas vaša poduzeća od fašističkih zlotvora. Radnici imaju puno pravo da ih na licu mjesta likvidiraju, bez obzira na to da li će netko reći da li imaju dozvolu od komande grada... Naša demokracija nije demokracija za one koji su se protiv demokracije borili." (Vjesnik, 17. svibnja 1945. stranica 2.)
Kad su se prije nekoliko godina u javnosti pojavili zahtjevi da bi poznati partizanski revolucionari Marko Belinić i Rade Bulat, zbog osnovane sumnje da su u vrijeme i nakon Drugog svjetskoga rata počinili zločine ili poticali na zločine, mogli biti izvedeni pred sud, njihov ratni drug Franjo Tuđman pozvao ih je na svečanost u prigodi Dana Državnosti 30. svibnja, s tim što je Marku Beliniću dao ničim nezasluženi čin generala Hrvatske vojske u pričuvi. Čemu se može nadati narod koji tako olako zaboravlja stare i nove laži i nepravde i usput ih slavi kao svoje velike pobjede?