Republici Hrvatskoj je NATO uputio dana 10. svibnja 2000. godine službeni poziv za pristupanje u pridruženo članstvo vojnog saveza zapadnoeuropskih i sjevernoameričkih država. U svezi ovog diplomatskog događaja, kojega je pripremala bivša Vlada Hrvatske demokratske zajednice, a realizirala sadašnja koalicijska lijeva Vlada pod vodstvom Socijaldemokratske partije, HSP 1861. KONSTATIRA slijedeće političke činjenice:

• Biti članica Partnerstva za mir (PFP) za neku nezavisnu državu ne znači biti punopravni član Nato-pakta, tako ni Hrvatska nije punopravni član vojnog Sjevernoatlantskog saveza.
• Međunarodni sporazum o pristupanju RH u PFP po pravu hrvatskog Ustava mora ratificirati Hrvatski državni sabor!
• PFP predstavlja čekaonicu za ulazak u punopravno članstvo Nato-pakta, koja vrijedi samo za bivše komunističke države, dok su zapadnoeuropske države prije završetka Hladnog rata (1989.) ulazile u NATO bez čekanja. Zbog čega takva diskriminacija?
• Za pristupanje u PFP hrvatske državne vlasti nisu raspisale referendum. Nadamo se kako će o eventualnom budućem pristupanju u NATO hrvatski državljani odlučivati izravno žele li ili ne žele prenijeti dio hrvatskog suvereniteta na jednu stranu vojno-političku organizaciju, ili se opet misli zaobići izravno mišljenje hrvatskih državljana kao 1918. i 1945. godine? Zar opet moramo srljati kao guske u maglu? Francuska nije članica vojnog dijela Nato-pakta, nego samo političkog dijela. Zar su Francuzi pametniji ili gluplji od Hrvata?
• Po izjavama nove Vlade i predsjednika Republike nam PFP otvara ekonomsko-financijske tokove i vrata Europskoj uniji. Znači, bez članstva u PFP svega toga nema. Drugim riječima, Zapad nas ucjenjuje. Zašto ? Austrija nije članica Nato-pakta, a ipak je članica Europske unije. Nezavisna država Norveška ne želi biti članica Europske unije, a ipak je članica Nato-pakta. Turska je članica Nato-pakta, ali ne smije biti članica Eurospke unije.
• Ulazak Hrvatske u PFP predviđa od strane Nato-pakta određena pravila i zahtjeve, a najlošiji zahtjev, opasan i neizvjestan po državnu nezavisnost Republike Hrvatske i njenu nacionalnu sigurnost predstavlja ZNATNO SMANJENJE PROFESIONALNOG SASTAVA HRVATSKE VOJSKE što izravno dovodi u pitanje sposobnost Republike Hrvatske da se sama obrani od eventualne buduće vojne agresije!!! Primjer: Buduća demokratska Srbija kao članica Nato-pakta napadne Hrvatsku, NATO ostaje u neutralnom položaju, jer se ne miješa u međusobni vojni sukob svojih članica, kao što se ne miješa u sporove između svojih članica Turske i Grčke, koje su demokratske države.
• Članstvo u PFP iziskuje novčana sredstva iz državnog proračuna R.H. koja si Hrvatska ne može i ne bi smjela priuštiti u situaciji kada u Hrvatskoj ima preko 20% nezaposlenih, 10 milijardi US$ kredita, kada Hrvatska financira povratak izbjeglih i prognanih hrvatskih državljana, i kada obnavlja svoje porušene gradove i spaljena sela koja su uništena uslijed velikorspke agresije (1991. - 1995.)
• Ulaskom u PFP i NATO uništava se domaća vojna industrija, radna mjesta i samoobrambeni potencijal Hrvatske, a financira se vojna industrija SAD i Zapadne Europe.
• Postavlja se principijelno pitanje: Gdje je bio NATO kada je krnja Jugoslavija (Republika Srbija i Republika Crna Gora), vojno napala Republiku Hrvatsku 1991. godine? Zašto NATO tada nije intervenirao kada je gorio Vukovar? Hrvatski narod se uz inferiorno naoružanje sam obranio 1991. od velikosrpske agresije, prema tome, može se sam obraniti i u buduće, od bilo kojeg agresora.