Saborničko u se, na se, za se
Piše: Jelena Lovrić
Saborski zastupnici ponovo raspravljaju o svome statusu. Vlada im je proslijedila prijedlog zakona koji se bavi njihovim plaćama, mirovinama i cjelokupnom pozicijom dužnosnika.
U prvoj verziji zakon
je ponovo pokušao inaugurirati pijanu tuđmanovsku rastrošnost. Predviđalo se da tren saborskog mandata bude dovoljan ponekad i za doživotno zbrinjavanje. Nakon što je javnost s pravom graknula, prijedlog zakona je prepravljen, ogromne su beneficije srezane, a njegovi su se kreatori počeli snažno prati, sa spornim tekstom odjednom nitko ništa nije imao, kao da je nastao sam od sebe.Ali svejedno, potreban je zaista potpuni autizam da se u postojećoj situaciji Sabor ponovo bavi sam sobom. Nakon što je dobar komad dosadašnjeg mandata potrošio na utvrđivanje svojih, plaća, kadrovskih rasporeda, a i sada se najistureniji dijelovi nove vlasti troše u međusobnom nadjačavanju.
Sve se to događa u državi u kojoj je nezaposlenost oborila sve rekorde i u kojoj nadležni ministar obećava da broj na burzi sigurno neće probiti granicu od pola milijuna. Sve se to, nadalje, događa u zemlji u kojoj istraživanja pokazuju socijalnu rascijepljenost sličnu onoj latinoameričkoj. Veća raslojenost u raspodjeli dohotka zabilježena je
samo u Rusiji i Turskoj.Takva Hrvatska proizvod je upravo samoživosti političke elite. Čini se da ta praksa 3. siječnja nije sasvim poražena.