Ne odustajući od svoje velikohrvatske fiksacije, pokojni je Tuđman još lani u proljeće dogovarao tajnu, na vojnom faktoru zasnovanu, strategiju podjele Bosne i Hercegovine. Prema stenogramu razgovora, što ga je hrvatski predsjednik vodio s čelnicima BiH-krila svoje stranke, za popunjavanje hrvatskog pereca strateški je najvažnija - izgradnja vojarni po Hercegovini.

Na Iiniju Drvar, Glamoč, Grahovo, Kupres, Stolac stavit ćemo vojarne i to će biti naše - rečeno je tom prilikom. Na tako omeđenom području hrvatska je vojska trebala čekati konačni rasplet, čuvajući rezultate u ratu provedenog etničkog inženjeringa. Stenogram, objavljen u “Jutarnjem listu”, još jednom otkriva zašto je hrvatska sirotinja već godinama prisiljena financirati vojsku u tuđoj zemlji.

Da nije riječ ni o kakvoj pomoći bosansko-hercegovačkim Hrvatima, kako su to s Pantovčaka godinama tvrdili, nego da se radi o golom imperijalnom prohtjevu jednog pomahnitalog uma, sasvim je jasno iz dvije činjenice. Prvo, u komad koji je Tuđman odlučio vojarnama opasati, uz krajeve naseljene Hrvatima, uvezan je i onaj dio zapadne Hercegovine koji je do rata većinski bio srpski, kao i dolina Neretve, gdje su živjeli pretežno Bošnjaci. Drugo, vojska se ne planira raspoređivati po središnjoj Bosni ni Posavini. Lašvanska dolina, Orašje, Žepče i druge enklave u kojima su Hrvati uspjeli opstati - u Tuđmanov plan nisu uključeni. Razlog je jednostavan: procjena je da ih u podjeli BiH nikako nije moguće dobiti. Zato su ta područja predviđena kao crpilišta Ijudskog materijala, koji se planira preseliti tamo gdje samozvani stratezi odrede.