Vjesnik: 1. 6. 2000.

Putujući cirkus Ante Đapića

Putujući cirkus Ante Đapića, Velimira Kvesića i ostalih junaka iz priče o HOS-u nastavljen je ovih dana u Vukovaru. Nakon što su svoju šatru razvukli ispred veleposlanstva SAD-a na Zrinjevcu, nešto poslije i ispred Sabora, gdje su im prijatelji podignutim desnicama pokazivali visinu kukuruza, sada su potrčali za Vladom u Vukovar da na svaku svrsishodniju Vladinu inicijativu dodali poneku svoju glupost, što u obliku ispružene desnice, što u obliku opjevavanja ustaša, što u obliku govora koje ne možemo nazvati političkim, ali možemo smiješnim.
Dakle, čelnik stranke kojem je HDZ svojedobno pomagao da se do
kopa mjesta i u Saboru i u Gradskoj skupštini Zagreba izjavljuje: »Jao njima kad mi dođemo na vlast«. To izjavljuje onaj koji sada u sebi misli: »Jao meni, ako Paragi vrate HSP«, koji misli: »Jao meni kad me izbace iz gradskog stana« i koji je već odstrahovao svoje misleći: »Jao meni, ako shvate da sam prepisao magisterij«.
A što tek reći na zahtjev da se domoljublje ne proglašava ekstremizmom, pa su pod domoljublje svrstali prijetnje aktualnom Predsjedniku i Vladi, prijetnje Srbima koji su državljani Hrvat
ske, pa na kraju i prijetnje svima koji su protiv njih. Ovoga puta nije se prijetilo blokadom cesta; izgleda da je putujući cirkus negdje putem zagubio Marinka Liovića, pa su zaboravili izreći njegov dio akrobacija, odnosno teksta. To se zove definiranje domoljublja - prijeti, prijeti i samo prijeti!
Đapić i njegov HSP su izgubili političkog zaštitnika, odnosno HDZ, koji ih više nema čime braniti, pa su se momci u crnim košuljama prebacili na razne udruge Domovinskog rata, jer barem se dragovoljcima i inval
idima ne može ništa prigovoriti, pa se i cijeli HSP može sakriti pod njihove skute. Usput su se zaogrnuli i Društvom političkih zatvorenika i predsjednicom Kajom Pereković, koja je donedavno ratovala u tom društvu pod intrigantnom parolom: »Tko je pokrao novac namijenjen bivšim političkim zatvorenicima«.
Zaista veselo Đapićevo društvo! Samo da promijene odjeću: cirkuske su boje žive, a ne crne. Ovako bi ih netko, zabunom, mogao uzeti za ozbiljno. (Dean Sinovčić)