Dioničari Slavonske banke danas usvajaju poslovna izvješća za 1999. godinu. Prema podacima koje im je pripremila Uprava, banka je lanjsku godinu završila s više od tri milijuna kuna gubitka. Spašava je stavka "porezni prihod" koja iznosi 3,95 milijuna kuna, pa je konačna dobit 758.000 kuna, i sva ostaje u rezervama banke.

Za banku veličine Slavonske ti su poslovni rezultati katastrofalni, posebno u usporedbi s poslovnim rezultatima drugih regionalnih banaka, kao i s njezinim vlastitim rezultatima u prethodnim godinama. Primjerice, nakon sanacije ta je ista banka imala više od 20 milijuna kuna dobiti! A bilo je to u vrijeme neposredno nakon rata i kad je tek izašla iz sanacijskog čistilišta. Da su je u to vrijeme smatrali dobrom bankom, najbolje potvrđuje činjenica da su strani ulagači - Hypo bank Austria i Europska banka za obnovu - plaćali dionice tristotinjak kuna više od nominalne vrijednosti, koja iznosi 1300 kuna. Kasnije, kad su povećavali svoj vlasnički paket, otkupljivali su dionice od malih dioničara za 50 posto nominalne vrijednosti! I tako stekli još dvadesetak posto banke.

Ta činjenica povlači za sobom bitno pitanje hrvatske pretvorbe i privatizacije. Dugo je trebalo da se kupci većinskih dioničkih paketa Zakonom o preuzimanju obvežu na javnu ponudu za otkup preostalih dionica po istoj cijeni i istim uvjetima po kojima su kupili i većinski paket. Time su koliko-toliko zaštićeni mali dioničari preuzetih tvrtki. Ali, iz te su zakonske odredbe izuzete banke i financijske institucije! Objašnjenje je, tvrde oni koji su sudjelovali u izradi toga zakona, bilo da za stjecanje svakog dioničkog paketa u bankama većeg od deset posto ionako treba suglasnost dati Hrvatska narodna banka, koj a onda vodi računa i o tome tko preuzima neku banku.

Međutim, izdvajanjem banaka iz zakonske obveze da pod jednakim uvjetima kupe dionice od svih dioničara većinskim je vlasnicima dana mogućnost da, kad jednom osvoje ključni paket, ostatak kupuju po cijeni koja njima odgovara. Mali dioničari nemaju previše izbora: mogu prodati za onoliko koliko im nude ili pak zadržati dionice u svom vlasništvu. Malim dioničarima Slavonske banke niti to se, kako pokazuju poslovni rezultati, ove godine nimalo ne isplati. Sva nevelika dobit ostaje u rezervama, a za dividendu nije predviđena nijedna kuna!

Jedan od najvećih malih dioničara Slavonske banke, bivši predsjednik Uprave Ivo Markotić, kaže: Kao mali dioničar ogorčen sam što me je takva poslovna filozofija uskratila za primjerenu dividendu i što sam, zbog nepostojanja zaštite malih dioničara banaka, ostao zatočenik sa svojom imovinom u dionice banke. Te dionice ne kotiraju na burzi.

Prije konačne prodaje tih banaka stranim ulagačima - koji su već manje-više poznati trebalo bi svakako zaštititi i male dioničare banaka, kao što su zaštićeni mali dioničari drugih tvrtki. Budu li strani ulagači morali svim malim dioničarima ponuditi iste uvjete otkupa njihovih dionica pod kojima će većinske pakete kupiti od države kao većinskog vlasnika, bit će to najmanje što država može učiniti za one koji su, umjesto dionica Plive, Kraša, Podravke, kupovali dionice Riječke ili Splitske banke.

Zakonska je obveza potrebna upravo nakon primjera Slavonske banke jer nitko ne jamči da će se drugi kupci saniranih banaka ponašati drugačije. A da primjera drugačijeg ponašanja u preuzimanju banaka ima, pokazuje primjer Zagrebačke i Varaždinske banke. Kako se za preuzimanje Varaždinske vodila velika borba između Raiffeisen banke i Zagrebačke, pobjednica - Zagrebačka obvezala se da će po istoj cijeni od 305 kuna otkupiti i dionice od svih ostalih dioničara koji joj ih požele prodati. To se u poslovnom svijetu zove fer igra.