EKSKLUZIVNO: IZVJEŠTAJ O PLJAČKI NACIONALNOG BOGATSTVA
KAKO JE HRVATSKA OPLJAČKANA
Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova, u “Globusu” potvrđuje informacije naših izvora da su najveći predstavnici hrvatske zakonodavne i izvršne vlasti pregovarali s jednom američkom kompanijom o povratku opljačkanih hrvatskih milijardi…
Američka istražiteljska agencija tvrdi: HDZ, tajkuni, bankari i šverceri ilegalno su iz zemlje iznijeli 16 milija
rdi maraka!Piše: Gordan MALIĆ
Da, nedavno smo obavili razgovore s jednom specijaliziranom američkom kompanijom oko pronalaska i vraćanja novca nelegalno iznesenog iz Republike Hrvatske. Ta je američka tvrtka hrvatskoj Vladi ponudila svoje usluge u tom poslu, a do razgovora s njezinim predstavnicima došlo je na osnovi respektabilnih preporuka koje smo o njima imali - sažetak je odgovora koji smo, ovih dana, dobili od ministra unutamjih poslova Šime Lučina na naš upit jesu li točne informacije "Globusovih" izvora da su najviši predstavnici hrvatske izvršne i zakonodavne vlasti nedavno s jednom inozemnom kompanijom pregovarali o povratku opljačkanih hrvatskih milijardi.
Preciznije, po analizama same američke kompanije (njezini su nas predstavnici zamolili da joj, zasad, ne navodimo ime), riječ je o 8 milijardi dolara koje su hrvatski tajkuni, bankari i šverceri raznih profila, najčešće ilegalnim kanalima, iznosili preko granice u proteklih 10 godina.
Po istim procjenama, tim je novcem, opranim u i
nozemstvu, legalnim transakcijama ostvaren profit od još 7 milijardi dolara. To znači da su Hrvatska i njezini porezni obveznici oštećeni ukupno za 15 milijardi dolara!Ti su podaci još porazniji od svih dosadašnjih spekulacija o tome koliko je novca isparilo iz Hrvatske.
Podsjetimo, prvu ozbiljniju analizu odljeva sredstava u inozemstvo napravio je dr. Branimir Lokin, direktor sektora za gospodarsku strategiju HGZ-a. On je, 1997., izradio okvirnu procjenu najveće razine mogućeg odIjeva kapitala iz Hrvatske, i to na temelju metodologije izračuna globalnih makroekonomskih agregata bruto domaćeg proizvoda. Njegova se procjena temeljila na precijenjenoj kuni, enormnim zaradama hrvatskih tvrtki na uvozu i na porastu devizne štednje, kao pokazatelju jedno
smjernih transfera iz inozemstva.Na temelju tih činjenica, Lokin je izračunao da razlike između domaće ponude i potražnje u trogodišnjem razdoblju, od 1994. do 1997., iznosi minus 7 milijardi DEM, ili 2,3 milijarde DEM godišnje.
Amerikanci su otkrili da
je u desetogodišnjem razdoblju iz Hrvatske izneseno 8 milijardi dolara, što, otprilike iznosi 1,6 milijardi na godinu. Njihova je metoda, očito, točnija, jer je utemeljena na podacima stvarnih istraživanja, a ne samo na teoretskim makroekonomskim modelima.Naime, Amerikanci su se, u svojim procjenama, služili i obavještajnim radom, vezama u međunarodnom bankarstvu i dostupnim podacima sigurnosnih službi, potom razgranatom mrežom vlastitih plaćenih suradnika i kooptanata. Uopće, služili su se razrađenom infrastrukturom utjecajne tvrtke na području legalnog međunarodnog "utjerivanja dugova", koja se, navodno, u mnogim državama istočnog bloka pokazala uspješnom.
Uostalom, tvrtka je preporučena upravo ministro Šimi Lučinu.
Propali aranžman
Prvi sastanak pre
dstavnici kompanije održali su, početkom svibnja, s Tomislavom Karamarkom, šefom UNS-a. Održan je cijeli niz sastanaka na istoj razini, te iscrpni brifinzi na relaciji Amerikanci - Karamarko - Mesić, a potom je upriličen i prvi važnij sastanak na razini čelništva Vlade.U uredu ministra unutarnjih poslova, predstavnici američke tvrtke sreli su se sa Slavkom Linićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za gospodarstvo, i predsjedateljem Vladine koordinacije za suzbijanje gospodarskoga kriminala, uz nazočnost Lučina i Karamarka.
Amerikanci su tada prvi put spomenuli brojku od 22.000 ljudi koji su, navodno, sudjelovali u lancu ilegalnog iznošenja novca iz Hrvatske.
Kako doznajemo, američki su eksperti pred vicepremijerom Linićem nastupili vrlo autoritativno, obećavši povratak prvih milijuna dolara ekspeditivno, možda već za nekoliko mjeseci.
Nisu tražili avans za svoje usluge, uobičajen kad su posrijedi sumnjivi inozemni biznismeni na proputovanju kroz uzavrele zemlje tranzicije.
Naprotiv, pred najvišim
članovim Vlade i obavještajne zajednice izjavili su da svoju proviziju očekuju tek kad vrate novac u Hrvatsku, što se Liniću, Karamarku i Lučinu najviše svidjelo.Zaključak je sastanka bio da o sudionice dogovora ubrzo sastave preliminami ugovor o pravima i obvezama u jednom od najtežih poslova u međunarodnim financijama. Pozitivnom ozračju sastanka pridonijela je i odluka Amerikanaca da najveći dio zarađene provizije ostave u Hrvatskoj, odnosno da je investiraju u konkretne poslove.
Tom je prigodom minis
tar Lučin, poznajući stvarne potencijale hrvatskoga sigurnosno-obavještajnog sustava, priznao da na temelju vlastitih snaga ne očekuje skori povrat novca. Možda će tek za nekih pet godina prvi novci procuriti natrag, priznao je Lučin, ali ne i za mjesec-dva, koliko su predvidjeli predstavnici američke tvrtke.Ne treba posebno naglašavati kaka bi preporod hrvatskih financija donio dotok toga golemog domaćeg kapitala...
Prvi je dojam, dakle, bio vrlo povoljan, ali su već na sljedećim sastancima predstavnici hrvatske vlasti postali neodlučni, pa čak i nezainteresirani.
Upriličen je sastanak američke tvrtke sa Zlatkom Tomčićem, predsjednikom Sabora, i Đurđom Adlešić, predsjednicom Odbora za unutamju politiku i nacionalnu sigurnost.
Po “Globusovim” in
formacijama, i taj je susret protekao u pozitivnoj atmosferi, a najviši predstavnici parlamenta bili su zadovoljni profesionalnošću pristupa američke tvrtke.No, potom je održan "summit trojice" (Račan, Mesić, Tomčić) na kojem se razmatrala sigurnosna problematika u državi i na kojem su donesene dvije odluke: prva, o demontaži HIS-a, i druga, o tome da se ugovor s Amerikancima ne potpiše.
Navodno, na drugu su odluku utjecali operativci obavještajne zajednice, uvrijeđeni što im je američka kompanija očitala pravu lekciju o njihovu poslu.
Ministar Lučin svjestan je kakav je sigurnosno-obavještajni servis naslijedio, pa je vrlo realan kad predviđa da će mu za takvu složenu operaciju međunarodnim financijama trebat barem pet godina.
No, tada će mandat, vjerojatno imati neka druga vlada, a kriminalci će moći zametnuti trag opljačkanom novcu.
Samo brz i učinkovit rez mogao bi proizvesti odgovarajući učinak. Na tome je, uostalom, u svojoj predizbornoj kampanji osobito inzistirao predsjednik Mesić, a slične je ideje iznosio i zamjenik premijera Linić.
Na kraju su američku tvrtku odbili fantomski "operativci" iz rasute obavještajne zajednice.
Šokantni podatak
Teško je povjerovati da su sve to izazvale taštine hrvatskih obavještajaca. Opravdanije je pomisliti da u hrvatskim službenim krugovima i danas djeluju oni kojima nije stalo da se opljačkani novac vrati.
Posebno je šokantan podatak, iznesen u susretu Amerikanaca s predstavnicima nove hrvatske vlasti, da je veze u bankarskom svijetu hrvatskim kriminalcima osigurao jugoslavenski, odnosno srpski bankarski lobi.
Hrvatski su kriminalci i tajkuni, naime, uspostavili izvrsnu suradnju sa srpskim financijskim krugovima u Londonu, Zurichu i na Cipru - tvrdi predstavnik američke tvrtke. Riječ je, uglavnom, o poslovnim vezama naslijeđenima iz bivše Jugoslavije, u kojoj su glavni direktori najjačih federalnih banaka i vanjskotrgovinskih tvrtki bili Srbi i Crnogorci. I sam je Slobodan Milošević bio, svojedobno, predstavnik Beobanke u SAD-u.
Veliki dio novca izne
senog iz Hrvatske zarađen je na kupovini, odnosno prodaji, oružja i droge.Drugi su pozitivan šok hrvatski dužnosnici doživjeli kad im je američka kompanija besplatno ponudila i informacije o putovima droge kroz našu zemlju.
Naime, u vrlo kratkom roku
Amerikanci su obećali razotkrivanje ključnih lanaca droge u Hrvatskoj, od kojih su oni najkrupniji, po njihovim tvrdnjama, locirani u hrvatskoj vojsci i policiji.Između ostalog, Amerikanci su predstavnicima hrvatskih vlasti kao bonus ponudili i podatke o dva hrvatska generala koji su na transferu narkotika u državi zaradili sto milijuna dolara i položili ih u inozemne banke, također poznate američkim istražiteljima.
Jedan od razvikanih hrvatskih tajkuna svoj je novac u inozemstvu oprao kupnjom goleme j
ahte, dugačke 45 metara, koja je danas na elitnom vezu marine u Cannesu...Ništa od povrata!
Temeljita istraga trebala je početi tek nakon potpisivanja ugovora, do kojeg nije došlo.
Ured državnog odvjetnika ne vodi posebnu evidenciju o ilegalnim transferima kapitala, a Ured za sprečavanje pranja novca, pri Financijskoj policiji, koji vodi Ivica Mraos, do ove je godine obradio oko 1500 obavijesti o svim vrstama gotovinskih i negotovinskih transakcija.
Podaci toga ureda temelje se na izvješćima obveznika te državnih tijela: Deviznog inspektorata, Financijske policije, Porezne uprave, Carinske uprave, MUP-a, HNB-a i srodnih financijskih službi.
No, među 1500 transakcija, Ured za sprečavanje pranja novca otkrio je tek 169 sumnjivih, sa 9,6 milijuna DEM sreds
tava odlivenih u inozemstvo.Državno odvjetništvo reagiralo je na neke od njih, no još nijedna marka nije vraćena u Hrvatsku.
Zoran Jurak, direktor Direkcije za provođenje devizne politike u HNB-u, u "Globusu" je nedavno priznao da ne raspolaže podacima o
kapitalu koji je ilegalno iznesen iz Hrvatske.Kao brana odlijevanju novca organizirali su se i sindikalisti, pa je SSSH neke svoje predstavnike akreditirao u antikorupcijskim asocijacijama pri Europskoj konferenciji sindikata i Međunarodnoj konfederacij
i slobodnih sindikata, sa sjedištem u Bruxellesu.Isti su sindikalisti, svojedobno, upozorili na inozemne kreditne linije Miroslava Kutle, preko kojih je, umjesto u redovito poslovanje, novac reinvestiran u inozemstvo, točnije u nekretnine u Austriji i Njemačkoj.
No, većini je laika dovoljna i površna analiza novčane mase kojom su se iz budžeta pokrivali promašena gospodarska politika i kriminal u Hrvatskoj: od 55 milijardi kuna izdvojenih za sanaciju propalih banaka, 15 milijardi državnih garancija izdanih različitim tvrtkama od "nacionalnog interesa" i 10 milijardi državnog duga privredi, nešto je, zacijelo, završilo na sigumom u inozemstvu.
TKO SU TRAGAČI ZA NOVCEM
Amerikanci u potrazi hrvatskih osam milijardi
Američka kompanija, sa sjedištem u državi Georgiji, nije prvi put u Hrvatskoj. Godine 1991. pojavila se kao hrvatski lobist u Washingtonu. Naime, tada je, u njezinoj organizaciji, Stipe Mesić, u funkciji prvoga hrvatskog premijera, posjetio Bijelu kuću i
Pentagon, gdje se sreo s visokim dužnosnicima američke administracije i Ministarstva obrane. Tvrtka se, osim političkim i financijskim lobiranjem, bavi strateškim analizama te sigurnosnim procjenama kojima servisira američke državne službe i vlade zemalja s kojima surađuje. Bavi se i operativom radi pronalaženja i vraćanja nelegalno iznesenog novca, te otkrivanjem i privođenjem ratnih zločinaca i mafijaških skupina. Posljednjih godina djelovala je na prostoru istočne Europe, u Azerbejdžanu i Rusiji, gdje je sudjelovala u povratu dijela novca koji su u inozemstvu banke diljem svijeta deponirali kumovi ruske mafije, a ukupan se iznos procjenjuje na 25 milijardi dolara.