ZAGREB - U svakoj točki poslovanja Hrvatske radiotelevizije u protekle dvije godine Državna revizija pronašla je nepravilnost. Nalaz koji se ovoga tjedna upućuje saborskim zastupnicima sadrži 166 stranica i obiluje nezakonitim kreditima, nerealiziranim, a naplaćenim projektima, totalnom pomutnjom u knjigovodstu i bilježenju prihoda i rashoda. Državna revizija zaključila je kako je stvarni gubitak HRT-a za prošlu godinu iznosio 210 milijuna kuna, kad bi se postojećem gubitku od 120 milijuna pribrojila nenaplaćena potraživanja od 90 milijuna kuna.

Primjerice, prošle je godine HRT dodijelila četiri stambena kredita u iznosu od 348.859 DEM osobama koje uopće nisu djelatnici kuće. Učinjeno je to unatoč činjenice da općim aktima nije predviđeno rješavanje stambenih potreba vanjskim suradnicima, budući da se ugovorom predviđa da djelatnici ostanu u radnom odnosu pet od deset godina, ovisno o visini kredita. Neslužbeno, pak, saznajemo da je jedan od četvero dobitnika kredita navodno bio i vozač bivšeg direktora HRT-a Ivice Mudrinića koji je s njim došao iz Ministarstva prometa i veza.

Posebno je “pročešljan” Zabavni program. U poslovnim knjigama tog programa iskazani su 19 posto niži troškovi proizvodnje u odnosu na stvarne podatke pronađene u operativnim evidencijama. Taj je program lani proizveo 15,9 posto manje programa u odnosu na prethodnu godinu, ali je zato zabilježio 50,7 posto veće troškove. Primjerice, na posebnim projektima unutar tog programa izvan plana je utrošeno 14,4 milijuna kuna.

HRT je barem uspio zauzdati troškove na ubiranju pretplate. Dok je 1998. godine ubrano 12 posto manje pretplate od predviđenog plana, prošle je godine HRT čak premašio plan - za 0,1 posto. Ipak, nije se isplatilo naplaćivanje pretplate sudskim putem. Tužen je iznos od 6,6 milijuna kuna neplaćene pretplate, da bi sudskim putem bilo naplaćeno tek 809 tisuća kuna, odnosno tek 12,3 posto. Revizija je zaključila da se takav postupak nije isplatio, ako se uzmu u obzir sudski troškovi, te mali pojedinačni iznosi.

Dolazilo je i do nepravilnosti prilikom oglašavanja. Jednima je davan dvostruko veći popust od predviđenog, dok je s drugima iskazan prihod čak desetak puta manji, iz čega je Revizija zaključila da način ugovaranja poslova nije bio povoljan za HRT, nego za klijenta.

Najbolji primjer za takvo poslovanje jest stavka koja se navodi kao “trgovačko društvo u stopostotnom vlasništvu osnovano odlukom Uprave HRT-a u lipnju 1997. godine”. Iako se u nalazu Revizije ne spominje o kojem društvu je riječ, neslužbeno saznajemo kako se radi o poduzeću za prodaju sono-prijemnika. To društvo reklamiralo je svoje usluge putem HTV-a pune tri godine, od 1997. do 1999. godine. Do konca 1999. godine trgovačko društvo nije podmirilo 2,9 milijuna kuna, ali mu je tijekom iste godine HRT emitirao promotivne poruke u iznosu od 1 3 milijuna kuna - što nije obračunato. Koncem prošle godine trgovačko je društvo iskazalo gubitak od 1,4 milijuna kuna.

Revizori su otkrili kako je HRT za boravak 12 svojih novinara u Velikoj Britaniji na učenju engleskog jezika potrošio ukupno 448.534 kune, što je 37,377 kuna ili gotovo deset tisuća maraka po osobi. S njima nije sklopljen nikakav ugovor o pravima i obvezama.

Jednako su maglovito prikazani troškovi reprezentacije. Oni uglavnom iznose oko tri milijuna kuna, a dijele se na darove poslovnim partnerima i ugošćivanje. Jasno, i tu se potkrala nepravilnost. Na troškovima reprezentacije prikazani su i troškovi za odjeću djelatnika, koja se inače nabavlja po posebnom zakonu. Naravno, na to nije plaćen porez ni prirez.

Nalaz Državne revizije potvrdio je ono o čemu je naš list pisao prije nekoliko tjedana. Otkriveno je da je prošle godine HRT trgovačkom društvu za proizvodnju filmova uplatilo 11,2 milijuna kuna za koprodukciju TV serije od pet epizoda. Iako se ne spominje autor serije koja nikad nije emitirana, kao ni njezin naziv, podaci se poklapaju s našim neslužbenim navodima da se navodno radi o Jakovu Sedlaru koji je uzeo novce za seriju o svjetskim državnicima.

Revizija je utvrdila da ta sredstva nisu bila planirana za ono na što su se utrošila, da je prvo zaključen ugovor, da bi tek nakon toga Uprava izvijestila Dramski program da će se snimati serija, troškovi su za 710 tisuća kuna premašili osnovni ugovor, trgovačkom društvu plaćeno je 557 tisuća kuna za troškove koji nisu namijenjeni proizvodnji TV serije, a mimo ugovora inozemnom je dobavljaču plaćena 331 tisuća kuna. Osim toga, nije napravljen troškovnik serije, kao što nije ustrojeno ni knjigovodstvo.