Slobodna Dalmacija: 15. 6. 2000.
AFERA DUBROVAČKA BANKA PRED KONAČNIM RASPLETOM
UHIĆENI OTIMAČI ORTAČKOG UGOVORA!

Slobodna je neslužbeno doznaje da su Željko Petrović i Zlatko Milić osumnjičeni i lišeni slobode zbog kaznenog djela razbojstva, odnosno krađe ortačkog ugovora iz zagrebačkog ureda javne bilježnice Anice Hukelj, te prikrivanja imena petog ortaka
Osim ortačkog ugovora, iz ureda je otuđeno i 20 spisa za koje se pretpostavlja da imaju veze
s Miroslavom Kutlom

Piše: Paulina PEKO

DUBROVNIK — Premda je od afere "Dubrovačke banke" prošlo više od dvije godine, jedina nepoznanica koja je još uvijek ostala je tajno ime famoznog petog ortaka. No, prema okolnostima koje su se prije dvije godine dogodile s nestankom, tj. krađom dokumenata iz ureda zagrebačke javne bilježnice Anice Hukelj, ovih su dana u Dubrovniku i Zagrebu uhićene dvije osobe osumnjičene za krađu tih dokumenata u kojima se spominje ime petog ortaka.
Zbog osnovane sumnje da su počinili
kazneno djelo razbojstva, u utorak je u Zagrebu uhićen Dubrovčanin Željko Petrović, te je po nalogu Policijske uprave zagrebačke u Dubrovniku po osnovi iste sumnje zadržan Zlatko Milić, inače predsjednik dubrovačke podružnice Udruge hrvatskih ratnih vojnih invalida. Prema dostupnim izvorima, Milić je u utorak poslijepodne dragovoljno po pozivu došao u sjedište dubrovačke policije, tzv. Villu Palmu, gdje je nakon razgovora zadržan te navodno kasno navečer istoga dana prepraćen u Zagreb.
Ugovor o ortakluku k
oji je petorici ortaka trebao jamčiti prisvajanje Dubrovačke banke bez ulaganja ma i jedne kune bio je pohranjen u čeličnom sefu javne bilježnice Anice Hukelj na zagrebačkoj adresi Mrazovićeva 6. Zanimljivo je, naime, da je ugovor ukraden desetak dana nakon što je Baraćev odvjetnik Damir Kramarić izvijestio javnu bilježnicu da njegov klijent raskida ortački aranžman te da želi preuzeti dokumente koje, dakle, smatra bezvrijednima. Baračev odvjetnik je ugovor, prema navodima, trebao preuzeti 5. ožujka 1998. oko 13 sati. No, kada je prema dogovoru došao u ured javne bilježnice Hukelj, dokumenata više nije bilo. Prema kazivanju zaposlenika, dvadeset četiri sata prije dokumente su ukrala dvojica muškaraca. Mlađi, odjeven u crnu kožnu jaknu i sav u crnom, navodno je čuvao stražu na ulaznim vratima ureda, dok je stariji i krupniji, prema iskazima očevidaca gotovo debeo, uskim hodnikom pod izlikom hitnog posla kod javne bilježnice i na preporuku zajedničkog prijatelja ušao u ured Hukeljeve.

Po rekonstrukciji događanja koja su tada uslijedila, uljez je od Hukeljeve zatražio ključeve velikog čeličnog sefa, no nakon prosvjedovanja i zaprepaštenosti javne bilježnice te opominjanja dotičnoga, Hukeljeva je dala ključeve uz primjedbu: "Ali, novac nije u sefu..." "Mene novac ne zanima", odgovoreno je.
Iz sefa je izvađeno dvadesetak debelih omotnica s dokumentima među kojima je bio i spis s ortačkim ugovorom, te su lopov(i), prethodno zaključavši sve zaposlenike u jednu prostoriju, napust
ili ured.
Zanimljivo je naime da PU zagrebačka nije niti spomenula da se ovaj događaj uopće dogodio. Osim ortačkog ugovora otuđeno je još 20 javnobilježničkih spisa za koje se pretpostavlja da imaju veze s Kutlom.
Godinu dana poslije predsjednik Općinskoga
suda u Zagrebu Gjuro Sessa, tako je već bilo objavljeno u javnosti, odbio je rekonstrukciju tajnog ortačkog ugovora sklopljenog između Nevena Barača, Miroslava Kutle, Petra Luburića i Vinka Brnadića radi preuzimanja Dubrovačke banke koji je ukraden iz javnobilježničkog ureda jer ortaci nisu suglasni oko njegova sadržaja.
Naime, javna bilježnica Anica Hukelj je izjavila da joj sadržaj ortačkog ugovora nije poznat s obzirom na to da je ugovor ovjerila te ga je zatim pohranila u sef bez da ga je čitala, te ta
ko ne zna ni ime spominjanog petog ortaka.
Iako od nadležnih policijskih institucija (PU dubrovačko-neretvanske i zagrebačke) nismo ni nakon upita dobili potvrde o ovom uhićenju, a ovakve informacije bili su "lišeni" i novinari na redovitim dnevnim izvješć
ima policijskih biltena. Neslužbeno, međutim, doznajemo da su Milić i Petrović osumnjičeni i lišeni slobode zbog kaznenog djela razbojstva, odnosno krađe ortačkog ugovora iz zagrebačkog ureda javne bilježnice Anice Hukelj te prikrivanja imena petog ortaka. Zlatko Milić poznati je Dubrovčanin, sudionik Domovinskog rata kao specijalac, a uz vođenje dubrovačke Hvidre uspješno vodi i privatno zaštitarsko poduzeće "Delta".
Željko Petrović također je sudionik Domovinskoga rata, suvlasnik dubrovačke diskoteke "Esp
eranza" te štedno-kreditne zadruge, a posljednjih godinu dana posao je prebacio u Zagreb, gdje se bavi poduzetništvom.

Bančini vlasnici

Afera "Dubrovačka banka" uvelike je uzdrmala - kako monetarni sustav tako i gospodarstvo cijeloga hrvatskog juga, pa i šire. U javnosti su netom nakon afere bila obznanjena imena četvorice bančinih ortaka čija je namjera bila preuzimanje kontrole nad Dubrovačkom bankom, dok je ime petog ortaka (još uvijek) ostalo tajno. Kvartet poznatih ortaka: bivši predsjednik Uprave Dubrovačke banke Neven Barač, tajkun Miroslav Kutle, bivši član Nadzornog odbora banke Vinko Brnadić i bivši načelnik dubrovačkog SZUP-a Petar Luburić do danas skrivaju ime petog ortaka, koji je u ugovoru ostao neimenovana osoba, no šifriran kao "svima poznat" i "utjecajna politička osoba". Pod ovim opisima tisak je opetovano nagađao da se radi o Iviću Pašaliću, a spominjana su i imena Stjepana Tuđmana, te predsjednika Uprave Glumina banke Marka Marčinka.

Baračev iskaz

Inicirajući sudsku rekonstrukciju, Neven Barač je priložio sudu dva dokumenta: potvrdu o deponiranju ortačkog ugovora u javnobilježnički ured, te radni nacrt teksta na osnovi kojeg je, prema Baraćevim tvrdnjama, nastao konačni ortački ugovor od 26. veljače 1997. godine. U njemu se, uz Barača, Kutlu, Brnadića i Luburića, spominje i anonimni peti ortak. Riječ je, štoviše, o dokumentu na kojem je rukom bilo dopisano ime tog petog ortaka: Ivića Pašalića. Izjašnjavajući se o Baračevim dokumentima, Kutle, Brnadić i Luburić zanijekali su vjerodostojnost njegova ortačkog nacrta pobijajući ga drukčijom verzijom neovjerene i nepotpisane radne skice u kojoj o petom čovjeku — Iviću Pašaliću nema ni spomena