Jutarnji list: 15. 6. 2000.

THE WASHINGTON POST Najugledniji svjetski dnevnik posvetio je Hrvatskoj opsežan i detaljan članak o ekonomskoj situaciji

Svjetska banka: 40.000 ljudi izgubit će u Hrvatskoj posao u sljedećih šest mjeseci

Pripremio: Željko Ivanjek

U Hrvatskoj je politički dopuštena pljačka po glavi stanovnika veća nego li u bilo kojoj drugoj istočnoeuropskoj zemlji koja prolazi tranziciju, konstatira u prekjučerašnjem broju utjecajni The Washington Post pozivajući se na diplomate, hrvatske dužnosnike i strane novinske dopisnike.

List opisuje razgovor pokojnog predsjednika Tuđmana i njegova savjetnika Ivića Pašalića u slučaju kupnje Večernjeg lista. "Što ste skuhali?", pita Tuđman. "Gospodine Predsjedniče, stvorio sam dimnu zavjesu", odgovara Pašalić a prenosi američki novinar. Preko lažnih korporacija u Londonu i na Djevičanskim otocima Pašalić je za HDZ kupio Večernjak. Na taj način Tuđman i njegovi politički partneri uspjeli su iz riznice "ove bivše jugoslavenske republike" opljačkati milijarde dolara tijekom svoje neprikosnovene desetogodišnje vlasti.

Politička pljačka

Nitko i nijedno ministarstvo nije kontroliralo kako se troši novac s oko 3000 bankovnih računa hrvatske vlade. - Dužnosnici prethodne vlade trošili su kao pijani milijunaši - izjavio je predsjednik Stipe Mesić za Post.

- Gubici i dugovi daleko su veći no što smo očekivali; kriminal je bio veći; i povrh svega ustanove vlasti nisu funkcionirale - dodao je Ivica Račan. - Praktično u svakom sklopljenom poslu - kaže Račan - postoje dokazi o korupciji.

List naglašava da su najbolji dokaz o političkoj pljački zvučne vrpce svih razgovora snimljenih u predsjedničkom uredu od 1991. godine, a koje je Tuđman dao potajice snimati. Riječ je o 830 audiovrpci i oko 14.000 odvojenih prijepisa razgovora. Te vrpce list uspoređuje s Nixonovim tajnim vrpcama koje su razobličile američku vrhovnu vlast i dovele do ostavke predsjednika. Jedan zapadni diplomat konstatirao je kako su "oni", dakle HDZ, vjerovali da će zauvijek ostati na vlasti kao "1000-godišnji Reich".

Dužnosnici Svjetske banke konstatiraju da je korupcija učinila Hrvatsku bogaljem. Među najvećim problemima Post, pozivajući se na njih, uključuje propast 11 banaka i dviju štedionica te reorganizaciju daljnjih pet. Račun za sav taj kaos morat će platiti dakako hrvatska vlada, a iznosi 2,6 milijardi dolara.

Kako je Tuđmanova vlast laka srca davala kreditna jamstva, tako je Hrvatska veći jamac od bilo koje druge zemlje istočne Europe. Prevedeno u brojke, nova bi hrvatska vlast mogla biti odgovorna za jamstva u iznosu od dvije milijarde dolara.

Što se neplaćenog domaćeg i vanjskog duga tiče - s obvezama mirovinskom fondu - vlast je najzaduženija u istom europskom području. Dug bi mogao iznositi 8,5 milijardi dolara, što je nezabilježeno za zemlju veličine Hrvatske koju Post uspoređuje s američkom saveznom državom Zapadnom Virginijom. Kako je Tuđmanova vlast prestala plaćati svoje financijske obveze, domaći i vanjski dug iznosi 15,1 milijardu dolara. To je i dovelo do toga da su računi 20000 hrvatskih kompanija danas zamrznuti. Ove godine posao je izgubilo 5O.OOO ljudi, "još 40,000 izgubit će posao u sljedećih šest mjeseci".

"Oni još uvijek nalaze u ladicama dokumente prema kojima je situacija gora no što su mislili", konstatirao je za Post Per Vinther.

Fond za privatizaciju ili pljačku

Hrvatski fond za privatizaciju trebao je prevesti zemlju iz socijalizma u slobodno tržište, no postao je središtem institucionalne pljačke, konstatira novinar Posta Jeffrey Smith, pozivajući se na visoke hrvatske dužnosnike. Novi šef Fonda za privatizaciju Hrvoje Vojković tvrdi listu da raspolaže dokazima da su namještenici Fonda "primali osobne nagrade za prodaju kompanija po daleko nižim cijenama od tržišne vrijednosti". Ministar Fižulić pak tvrdi da su "izvještaji fonda falsificirani te da nitko ne zna koliko je zapravo država dobila od prodaje državnih tvrtki". U slučaju Deutsche Telekoma (prodaja dijela nacionalne mobilne koncesije) pohranjeno je 100 milijuna dolara u jednoj irskoj banci, na račun koji je kontroliralo samo nekoliko Tuđmanovih savjetnika.

List tvrdi kako 26.000 ljudi u Hrvatskoj prima ratnu vojnu mirovinu, dok je pravi broj stradalnika rata upola manji. "Tajne službe bile su isključivo u službi nekih pojedinaca", ustvrdio je Tomislav Karamarko za Post. Karamarko podsjeća da su tajne službe špijunirale Tuđmanove političke oponente, članove zagrebačke Gradske skupštine te nogometne klubove. Za list su još govorili i Zlatko Tomčić, Ranko Marijan te Damir Kuštrak.

Na kraju, Post konstatira kako Clintonova administracija "gura kroz Kongres kreditni paket od 55 milijuna dolara te da je s Europskom unijom obećao još dvije milijarde (kredita) u budućim graditeljskim pothvatima i beskamatnim kreditima".

Bez obzira na otvoreno izražene simpatije novoizabranoj hrvatskoj vlasti na čelu s premijerom Račanom i predsjednikom Mesićem, postavlja se jedno jednostavno pitanje. Tko bi naime mogao ulagati u "vreću bez dna". A upravo se takvom čini ovdje prikazana Tuđmanova Hrvatska koju je nova vlast naslijedila. S obvezom, dakako, da plati njene goleme dugove.

Po pola milijuna dolara na dan u Herceg Bosnu

Post piše i o “Tuđmanovu nacionalističkom snu o velikoj Hrvatskoj i pripojenju dijela BiH". Više od pola milijuna dolara prelijevalo se u tzv. Herceg Bosnu dnevno "u najboljim danima", konstatirao je za Post neimenovani dužnosnik novoizabrane hrvatske vlade: Taj je novac išao preko četiri razna ministarstva i računa u inozemstvu koje su kontrolirali iseljeni Hrvati, potvrdio je predsjednik Mesić novinaru. Dio novca išao je preko tajnog računa Ine na otoku Jersey. Novac je dolazio na račun građevinske tvrtke Monitor, kojom je rukovodio "bivši vozač autobusa Ljubomir Ćesić-Rojs". Hrvatska je vlada dala i 100 milijuna dolara pomoći za kulturu kojom su kupljeni građevinski strojevi.

Montgomery: Hrvatska bankrotirala zbog Miroslava Kutle

Najvećim tajkunom kojega je proizvela Tuđmanova vlast list proglašava Miroslava Kutlu, "barmena koji je počeo kao činovnik u agenciji za privatizaciju". Kutli je bilo dopušteno kupovati kompaniju za kompanijom "bez ikakvog svojega novca ili za minimalni novac. Zauzvrat je davao mito stranačkim (HDZ-ovim) dužnosnicima. Imao je 170 kompanija i najveći nacionalni lanac trgovina živežnim namirnicama te monopol na Tisak, tvrtku koja je dnevno u najboljim danima imala milijun dolara prometa u gotovini. Kutle je uspješno sakrio najveći dio novca tako što je falsificirao dokumente", kaže list pozivajući se, opet, na hrvatske dužnosnike. Američki ambasador William Dale Montgomery kaže za Post da je zbog Kutle "gotovo bankrotirala cijela zemlja". Opisuje ga kao utjelovljenje Tuđmanova gledišta "da svatko tko je pomogao graditi stranku (HDZ) zaslužuje sva bogatstva kojima zemlja raspolaže".