Vjesnik: 20. 6. 2000.

Washingtonska dopuna hrvatskoj ulaznici za NATO

ALEKSANDAR MILOŠEVIĆ

Izaslanstvo Odbora za nacionalnu sigurnost Hrvatskog državnog sabora boravilo je u Sjedinjenim Američkim Državama i sastalo se s nizom visokih kongresnih dužnosnika te predstavnika američkih obavještajnih i sigurnosnih službi. Bio je to prvi parlamentarni kontakt na takvoj razini i u normalnim prilikama ne bi nadilazio razinu protokolarne zanimljivosti.
Ono po čemu boravak Đurđe Adlešić i ostalih članova saborskog Odbora valja spomenuti su pojedini razgovori vođeni u Washingtonu o hrvatskim uvjetima za brže približavanje Sjevernoatlantskom savezu. Ukratko američki su dužn
osnici otvoreno i ne odveć diplomatski priopćili što sadrži hrvatska ulaznica za NATO.
U prvom redu riječ je o uspješnoj borbi protiv korupcije koja je, po američkoj ocjeni, u Hrvatskoj dostigla zabrinjavajuće razmjere. Ne slučajno o tome je upravo dok je
saborska delegacija boravila u SAD pisao ugledni Washington Post. Premda službena Amerika dobro zna da se korupcija, njeno bujanje i prodiranje u sve pore društvenog života veže za desetgodišnje razdoblje vladavine Hrvatske demokratske zajednice, od nove koalicijske Vlade očekuje se da tom zlu brzo i djelotvorno stane na kraj. S ovim stupnjem korumpiranosti Hrvatska ne može ni pomišljati na približavanje NATO-u.
Politička stabilnost je također dio pristupne formule Sjevernoatlantskom savezu. Premda Sjedin
jene Američke Države zapravo nikada nisu imale koalicijsku vladu, politički vrh u Washingtonu razumije složenost koalicijskog vladanja ali očito očekuje od svih sudionika koalicije da se ponašaju politički zrelo i odgovorno i da svojim iskakanjem ne remete stabilnost Vlade. Naravno nitko u Washingtonu nije to otvoreno rekao Đurđi Adlešić, Igoru Dekaniću i ostalim članovima saborskog izaslanstva ali se to moglo pročitati između redaka i rečenica. Američka je politika u smirivanju prilika u ovom dijelu Europe uložila mnogo, od sadašnje hrvatske vlasti očekuje podršku za svoje poteze i sigurno da joj nestabilna vlast u Hrvatskoj ne bi odgovarala. Još manje bi nestabilna vlast odgovarala samoj Hrvatskoj. Politička stabilnost jedan je od temeljnih uvjeta za brže gospodarsko povezivanje sa svijetom a Sjedinjene Američke Države kao vodeća snaga NATO-a ne žele u tu ekskluzivnu vojno-političku integraciju uvoditi gospodarski sumnjive države.
Na kraju ali ne najmanje važno SAD kao jedan od uvjeta za brže približavanje
Hrvatske NATO-u traži djelatan nadzor nad tajnim i sigurnosnim službama. Svoje modele nadzora ponudili su gostima iz Hrvatske ne namećući vlastita rješenja ali diskretno savjetujući što bi i kako valjalo učiniti. Konačno američka administracija, ma što se o njoj mislilo, nije neobaviještena i prati zbivanja u svijetu, poglavito u onim dijelovima za koje se procjenjuje da su od geostrateškog interesa za SAD, a područje Hrvatske to svakako je. Prema tome sva ona prepucavanja o tajnim službama koja su uveseljavala političku javnost u Hrvatskoj dobro su poznata i u Washingtonu. Voluntarizam koji na tom području još uvijek u Hrvatskoj vlada nije preporuka za brže priključivanje NATO-u. Zbog toga američke savjete i diskretna upozorenja valja prihvatiti kao znak prijateljstva i iskrene želje Washingtona da Hrvatsku što prije vidi u punopravnom članstvu NATO-a. Saborsko izaslanstvo, u tom se smislu, iz Washingtona vratilo bogatije.