Globus: 23. 6. 2000.

Je li najnovija otvorena teška optužba predsjednika HSLS-a da SDP kontrolira Hrvatsku radioteleviziju, zbog čega bi trebalo smijeniti njezina generalnog direktora Mirka Galića - koji je na to odmah javno reagirao - zapravo početak kraja saveza SDP-a i HSLS-a...

Može li Vlada preživjeti Budišin napad na Ivicu Račana

Piše: Davor Butković

Izjava Dražena Budiše za Jutarnji list da SDP nadzire HTV i da treba izabrati novu upravu nacionalne televizije - što, naravno, znači da sadašnji glavni direktor, Mirko Galić, mora otići - jedan je od najvažnijih unutarnjopolitičkih istupa u Hrvatskoj u ovo pola godine.

Naravno, tu izjavu valja shvatiti kao prvu snažnu kritiku predsjednika HSLS-a na račun svoga glavnog koalicijskog partnera, premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana.

Kako stabilnost Vlade uvelike ovisi o dobrim odnosima Ivice Račana i Dražena Budiše, Budišina izjava protiv SDP-a čini - najblaže rečeno - Vladu bitno ranjivijom.

Iz Budišina je stava o dominaciji SDP-a na HTV-u, i o potrebi smjenjivanja vodstva te kuće, jasno njegovo, sad već permanentno, duboko nezadovoljstvo vlastitim statusom i u medijima i u krugovima u kojima se doista donose političke odluke.

Budiša je, očito, nakon 3. siječnja2000., očekivao neusporedivo više. Pošto je poražen na predsjedničkim izborima, nije više mogao dobiti ni jedan od najviših političkih položaja (a on nije ni želio drugu dužnost osim položaja predsjednika Republike ili, eventualno, predsjednika Sabora). Njegovo se nezadovoljstvo, stoga, prvo počelo iskazivati u manjim znacima nervoze (primjerice, netaktičnim, katkad i agresivnim, odnosom prema medijima), zatim u političkim zahtjevima za koje se unaprijed moglo znati da ne mogu biti prihvaćeni (recimo da dubrovački član HSLS-a Pero Cvjetović postane šef HIS-a, pošto je već Davor Bišćan, član HSLS-a iz Karlovca, postao šef vojne kontraobavještajne službe SIS), i, na kraju, na svojem vrhuncu - ili na svojem dnu - kad je otvoreno napao SDP, svoga koalicijskog partnera, kojem je, još donedavna, pružao snažnu potporu.

Zima nezadovoljstva

Budišino je nezadovoljstvo donekle i razumljivo: još dok se nije posve jasno znalo kako će izbori završiti, on je iskazivao apsolutnu lojalnost Račanu. U kasno lanjsko proljeće - što je javnosti manje poznato - Budiša je, npr., odbio prijedlog ostalih članova koalicije da šestorka postane petorka, tj. da se SDP eliminira iz te grupacije, a da on sam, nakon parlamentarne pobjede takve oporbe, postane premijer.

Predsjednik HSLS-a odbio je, dakle, položaj premijera u korist predsjednika SDP-a. Budiša je, vrlo vjerojatno, kao iskusan i ozbiljan političar, sasvim svjestan da će njegovu izjavu protiv SDP-a - koja, objektivno, slabi Vladu, jer HSLS u njoj ima neka najvažnija ministarska mjesta - iskoristiti HDZ, koji ionako, već dvije godine, ima jednu jedinu ozbiljnu koalicijsku strategiju, tj. da svako nekoliko mjeseci nudi savez HSLS-u.

No, to je, ipak, manje bitan aspekt Budišina istupa.

Mnogo je presudnija čvrstoća cjelokupne vladajuće koalicije, dakle šestorke, uoči važne i izvanredne saborske sjednice, koja će se održati od 11. do 17. srpnja ove godine, a koja bi, zbog opsežnosti materijala, mogla i dulje potrajati.

Naime, na srpanjskom će se zasjedanju raspravljati o paketu strateških gospodarskih zakona, kao i o prijedlogu ustavnih promjena. Dakle, bit će govora o najbitnijim gospodarskim i političkim zakonskim tekstovima.

Da bi se ti tekstovi uobličili u zakone, koalicijije potrebna stabilna većina. No, čitajući Budišinu izjavu, Račan sad ipak mora dobro razmisliti može li njegov kabinet u svim slučajevima dobiti potrebnu podršku.

Na srpanjskoj sjednici članovima parlamenta bit će predstavljen Vladin koncept rješavanja statusa INA-e, HEP-a i brodogradnje.

Raspad INA-e i HEP-a

INA, najveća hrvatska kompanija, trebala bi se razdijeliti na tri poduzeća: na tvrtku za proizvodnju nafte i na tvrtku za njezinu preradu, te na benzinske crpke. Potom bi ta tri poduzeća trebalo pojedinačno privatizirati.

HEP bi se također trebao razdijeliti na više kompanija.

Pred sabornicima će se, dalje, naći i konačni prijedlog Zakona o poticanju stranih ulaganja. Nedonošenje toga zakona jedan je od najvećih prigovora stranih političkih i gospodarskih institucija novoj Vladi.

Sabor će raspravljati i o Zakonu o dječjem doplatku, koji bi trebao biti donesen po hitnom postupku (barem će to Vlada predložiti), te o Zakonu o povratu duga umirovljenicima.

Povrat toga duga bila je jedna od glavnih tema rasprave između Vladine delegacije i predstavnika Svjetske banke. Predstavnici Svjetske banke smatraju, naime, da se Vlada, u ovako teškoj gospodarskoj situaciji, uopće ne smije upuštati u vraćanje toga duga. U dijelu pregovora, svoju daljnju suradnju Svjetska banka s Vladom čak je uvjetovala Račanovim obećanjem da u ovom kratkoročnom periodu neće pokušavati vratiti spomenuti dug.

No, nakon gotovo dvoipolsatnog premijerova izlaganja, otpor izaslanika Svjetske banke donekle je popustio, pa je tako Vlada dobila zeleno svjetlo da pokušavratiti dug, po tzv. radnoj D-varijanti (razradivao se, naime, čitav niz mogućnosti). To znači da će umirovljenicima u odredenom razdoblju, počevši od 1. siječnja 2000., biti isplaćeno oko 13,5 milijardi kuna.

Sabor će, u srpnju, raspravljati i o ustavnim promjenama, osobito o ovlastima predsjednika Republike.

Sadržaj tih promjena javnosti je, uglavnom, već dobro poznat: predsjednik Republike zadržat će položaj vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske. O obavještajnim će službama supotpisom zajednički odlučivati predsjednik i premijer, s tim da će predsjednik imati prednost na području vojnih obavještajnih službi, a premijer u domeni civilnih obavještajnih službi.

Zasad još samo nije definirana uloga predsjednika Republike u vanjskim poslovima, jer bi, po Vladinu tumačenju, predsjednik i dalje želio imenovati ambasadore, što Vladu baš ne usrećuje, ali je, čini se, ipak na to spremna pristati.

Vlada pred kolapsom

U Vladi se čuje da nemaju dojam da bi se predsjednik Mesić želio miješati u druge značajnije aspekte vanjske politike.

Premijer Račan smatra da e srpanjska sjednica Zastupničkog doma presudna za uspjeh njegove Vlade. Zato on, sasvim sigurno, ne može biti pomirljiv prema kritikama što ih je javno iznio predsjednik HSLS-a, s kojim je u protekle dvije godine bio izgradio, u mnogim elementima, zajedničku političku platformu, s kojim je uvjerljivo pobijedio HDZ i s kojim je uspostavio bliske osobne odnose.

Kad sam, uoči premijerova odlaska na kraći godišnji odmor u Dalmaciju, s njim razgovarao o odnosima među najvažnijim čelnicima Vladine koalicije, on mi je, otprilike, kazao: "Znam kako bi bilo najbolje da sad odem k Budiši na grunt i da satima o svemu i svačemu raspravljamo. Ali, ja samo danas popodne imam više od petnaest sastanaka u Vladi, pa za takvu raspravu, zasad, ne mogu naći dovoljno vremena, iako sam svjestan da bih to morao učiniti."

Račan je, očito, još i prije dobro znao da između njega i njegova glavnog partnera postoje nesuglasice. Vjerojatno se i time može protumačiti što je na Budišinu izjavu protiv SDP-a reagirao onako mirno, nastojeći ne raspirivati problem te želeći, po svaku cijenu, izbjeći širi politički sukob.

Dok su (neslužbene) strane prognoze za Račanovu Vladu sve lošije ("Vlada će uskoro kolabirati zbog socijalnih nemira ako ne dobije pomoć iz inozemstva", izjavio nam je ovih dana jedan strani bankovni stučnjak u Zagrebu), dok pojedini ministri čine čitav niz nespretnih političkih poteza koji se ne mogu javno braniti, dok još nisu ni formulirani politički odgovori/opravdanja za nove nepopularne gospodarske mjere, i kad bi Sabor tek trebao odlučivati o paketu strateških ekonomskih i političkih zakona, premijer ne može sebi dopustiti luksuz da bude upleten u veću svađu s glavnim koalicijskim partnerom.

Ali, i sam Budiša mora biti svjestan da je sad politički neodgovomo - i to po racionalno provjerljivim kriterijima, a ne zbog njegova, Račanova ili kojeg drugog stranačkog interesa - slabiti položaj Vlade i radikalno pokušavati redefinirati odnose u šestorci.

Savez SDP-a i HSLS-a Hrvatskoj je i dalje potreban, bez obzira na ideološke razlike ili na stanje međusobnih odnosa njihovih čelnika.

Prije parlamentarnih izbora, 3. siječnja 2000., savez je jamčio da će ondašnja oporba nanijeti uvjerljiv poraz HDZ-u.

Danas taj savez osigurava stabilnost Vlade. Dakle, ako želi stabilnost Vlade, i ako ne želi nove izbore, Budiša bi morao biti mnogo promišljeniji u svojem odnosu prema SDP-u.