Novi list: 24. 6. 2000.

Sabor o reviziji pretvorbe i privatizacije

Kako je 200 familija dobilo hrvatsku ekonomiju

HDZ je još donedavno tvrdio da je revizija pretvorbe i privatizacije suluda ideja, pogubna za hrvatsko gospodarstvo, a sada je pokušao nadigrati šestorku predlažući da revizori uđu baš u svako poduzeće

Punih pola godine trebalo je šestorci da otvori parlamentarnu raspravu o zakonodavnoj podlozi na temelju koje će nova vlast ispuniti jedno od glavnih predizbornih obećanja: reviziju pretvorbe i privatizacije. A kad se to napokon dogodilo, nekad žučne parlamentarne bitke oko hadezeovih pretvorbenih i privatizacijskih grijeha pretvorile su se u monotono nadmetanje šestorke i HDZ-a u tome tko će predložiti bolju i opsežniju reviziju. U tom nadmetanju, i Vladin je prijedlog prošao prilično loše.

HDZ, koji je još donedavno tvrdio da je revizija pretvorbe i privatizacije suluda ideja, i da bi takvo što bilo pogubno za hrvatsko gospodarstvo sada je pokušao nadigrati šestorku i vlastitim zakonom predložio da revizori uđu u svako poduzeće.

Ipak, pokušaji Darija Vukića da obrazlažući HDZ-ov zakon umanji teške posljedice neuspjele pretvorbe i privatizacije bili su prilično jalovi. Saborska većina taj je prijedlog ocijenila drskim, licemjemim i nemoralnim, podsjećajući da je “pljačka stoljeća” počinjena pod hadezeovom vlašću, i po hadezeovom zakonodavstvu.

Umjesto planiranih 24 milijarde njemačkih maraka i procvata gospodarstva, privatizacija po modelu HDZ-a uništila je dobar dio poduzeća, i 700 tisuća radnih mjesta. Pojedinci koji su 1990. godine živjeli u društvenim stanovima i vozili polovne golfove preko noći su postali gospodari cijelog kraja, ustvrdio je Damir Kajin (IDS). Ivan Ninić (SDP) dodao je pak da će nakon revizije pošteni konačno mirno spavati, a “oni koji su ni iz čega postali tajkuni s mramornim viletinama i pozlaćenim statuama u predsoblju, odgovarati što su jednog jutra otpustili radnike badave dobivenih poduzeća”.

Takva je retorika zasmetala HDZ-ovce, jer - kako kaže Dario Vukić članovi njegove stranke, većinom časni i pošteni Ijudi, ogorčeni su što ih se proziva lopovima. Po riječima Milana Kovača, njegova je stranka neoprostivo pogriješila što prije deset godina nije progovorila o gospodarskim problemima s kojima se suočila preuzevši vlast. “Alternativa su bili besplatni vaučeri. Tada bi vlasnici 90 posto hrvatskog gospodarstva bili Beobanka, Jugobanka i Topčiderska tiskara, a mi bi idućih 900 godina sanjali političku neovisnost”, zaključio je hadezeov privatizacijski ministar.

Prepucavanja vladajućih i HDZ-a oko revizije pretvorbe i privatizacije, međutim, bila su prilično mlaka. Zanimljivijima su se pokazali upitni odjeci Vladinog prijedloga među strankama šestorke; dio njih strahuje da bi Vladin zakon mogao biti novo razočaranje za opljačkane građane.

IDS je, na primjer, skloniji HDZ-ovom modelu revizije koji bi obuhvatio sva poduzeća, a traži i da se u zakonu jasnije definiraju rokovi i ovlasti, zaštiti poštene dioničare, i hitno zaustavi promet dionicama u mirovinskom i zdravstvenom fondu. HSS smatra da Vlada nije jasno razradila ciljeve i načine revizije, a traži da se pravo pokretanja postupka revizije omogući i bivšim vlasnicima i njihovim nasljednicima.

Packe Vladi zbog predugog čekanja dodijelio je i saborski SDP. Njih smeta što u Vladinom zakonu nema definiranih sankcija protiv pretvorbenih kriminalaca, što postoji velika vjerojatnost zastare zbog sporog sudstva, i što Vlada nije predložila da se zaustave sve tajkunske kupoprodaje tvrtki koje će vjerojatno ući u reviziju.

LS i HNS posumnjali su u ostvarivost Vladinog zakona, jer smatraju da on neće osigurati razvlaštenje onih koji su došli do vlasništva na nezakonit ili nemoralan način.

HSP i HKDU zapitali su se koliko će revizija pretvorbe koštati porezne obveznike, ali su ipak zaključili kako je treba provesti u svim tvrtkama, kako bi se na kraju, po riječima Tončija Tadića, “znalo jesu li Radimir Čačić i Damir Vrhovnik čisti, ili trebaju završiti iza rešetaka”. Sveobuhvatnu reviziju podržao je i HDZ, tražeći pritom da se objave imovinske kartice čelnika svih institucija vezanih uz privatizaciju, i da se u što kraćem roku utvrdi kako je do novca došlo “famoznih” 200 bogatih obitelji.

Ljerka Bratonja Martinović