Znam kako bi bilo najbolje da sad odem k Budiši na grunt i da satima o svemu i svačemu raspravljamo, ali za takvu raspravu, zasad, ne mogu naći vremena, rekao je Ivica Račan svom pisaru koji pomno bilježi i pamti sve riječi koje premijer izgovori u njegovoj blizini, jer nikad se ne zna što je za povijest, a što nije. Budući da je premijer zauzet poslovima u Vladi, pa nema vremena na gruntu dokoličariti sa svojim koalicijskim partnerom i otvoreno raščistiti međusobne odnose, njegov ustrajni hagiograf Davor Butković poslužio je u "Globusu" kao parlafon preko kojega Račan šalje diskretno upozorenje Draženu Budiši: "Dražene, ako ne želiš nove izbore, morao bi biti mnogo promišljeniji u svojem odnosu prema SDP-u."
Čitava igra oko pokušaja izolacije Budiše kao "desničara" i njegova odstranjivanja iz šestorke provodi se tako medijski sustavno kroz jedan dnevni list i dva tjednika, da zaprepašćuje njihova instrumentaliziranost i sinkroniziranost. Kampanja sa zadanom tezom o Budiši kao vlastohlepnom čovjeku koji razbija koaliciju s SDP-om poprima razmjere sofisticirane medijsko-političke akcije za potpunu eliminaciju HSLS-a i konačnu političku likvidaciju lidera hrvatskih liberala koji je (ne)reformiranim komunistima postao balast i potencijalni, posebno za američke sponzore, "nacionalistički" element u Vladi. Time se otvara prostor za uskakanje Vesne Pusić u koaliciju s Račanom i stvaranje nove Vlade bez Budiše, kao što se bez njega, i bez ikakvih konzultacija s njim, u šestorci pripremaju ustavne promjene za jesen. Budiša je shvatio da je izigran, i da je doista od dobitnika preko noći postao gubitnik, da HSLS kao pojedinačno treća stranka po snazi u državi dolazi na rep šestorke i igra posve minornu ulogu u podjeli vlasti i utjecaja, za razliku od HNS-a, koji je kombinacijom medijsko-političkog inženjeringa promoviran u stranku koja će sutra obnašati vlast iako nema ni nekoliko postotaka biračkoga tijela na razini države!

Medijski je igra vrlo prozirna: "Jutarnji list" konstruira aferu reinterpretirajući Budišinu benignu kritiku HRT-a i posredno SDP-a u kontekstu posebne izjave, iako je bila dio odgovora na anketna pitanja, Budišu na taj način prikazuju kao napadača, da bi ga mogli napasti preko Mesićeva i Račanova medijskog servisa, pri čemu se i premijer i predsjednik prave nevješti – Račan reagira blago, a Mesić čitavu stvar minorizira, čak Budiši priznaje dosljednost. Međutim, činjenica je da i Račanu i Mesiću, posebno nakon što su postigli međusobni konsenzus oko podjele vlasti, odgovara dekonstrukcija Vlade i eliminacija Budiše. "Globus" i "Nacional" plasiraju gotovo identične teze u reagiranjima na Budišinu izjavu o podilaženju televizije SDP-u, odnosno u analizama o pozadini odnosa Račan-Budiša u kojima se iznova i u pravilu Budiša okrivljuje za častohleplje i namjerno razbijanje koalicije i Vlade. Nakon što su medijski simulirali Budišin napad, imali su povoda za udariti po njemu svim medijskim i političkim sredstvima metodom inverziranja činjenica i stanja stvari. Naime, za sve ono što čine, Budišini partneri okrivljuju njega samoga – Budiša je u cijeloj toj igri medijski inferioran, jer on nema nikakve medijske servise pod svojom kontrolom niti prave mogućnosti odgovora i samoobrane!
Srećko Jurdana je u "Nacionalu" posložio najradikalnije teze: približavanje Mesića i Račana za Budišu je "sol na svježu ranu", zato je "suradnja s SDP-om za njega veliki teret", tako da je napad na Galića izveden "radi ubrzanog izazivanja krize Vlade" i pripreme da Budiša preuzme vlast i Tuđmanovu ulogu. Jurdana Budišu naziva "tuđmanoidom" varirajući stare Bančeve teze o Budiši kao novom vođi HDZ-ove desnice, teze za izradu njegova što mračnijeg psihograma: predstaviti Budišu kao prevrtljivog, častohlepnog, podmuklog, ekstremnog, kao lažnog liberala, ograničenog, nepoštenog. Za Budišu je i politička ambicija krimen, pa čak i kad je u skladu s izbornim rezultatima. Jurdana i "Nacional" optužuju Budišu za inverziranje teza, iako su sve optužbe protiv njega klasična inverzivna metoda: zapravo, Budiša je postao teret Račanu i Mesiću, i nakon što ga je Račan iskoristio na izborima, sada treba pronaći načina kako da ga se riješi. Zato Budiša nije napao Račana, nego je on sam žrtva medijskih napada – iza tih napada stoje premijer i predsjednik točno onoliko koliko stoje iza novina koje su te napade izvele. Također, "Nacional" sugerira kako postoji plan da se HSLS i Budiša nametnu kao vođe koalicije desnog centra i pridobiju glasače HDZ-a, a u tu koaliciju bi ušli HSS, HDZ, i HSP. Time se apostrofira strah vladajuće koalicije: teoretska mogućnost da Budiša raskine koaliciju i prije ustavnih promjena presloži snage u Saboru gdje bi SDP izgubio većinu postaje realnost, a time i bojazan ultralijevih snaga na vlasti da bi Budiša mogao po njihovoj interpretaciji stvoriti vladu desnog centra, iako bi Budiša, zapravo, stvorio Vladu centra. Otuda poruka iz "Globusa" da bi u tom slučaju bili raspisani novi izbori, i tu su doista Račan i Mesić postigli dogovor. Mesić bi u takvom scenariju i raspletu zbivanja posegnuo za svojim ovlastima i raspustio Sabor s Budišinom većinom.

U bilo kojem slučaju, Budišine navodne namjere da se nametne kao lider desnog centra mogu biti samo posljedica stvarnog plana da se on odstrani iz koalicije s SDP-om, da ga se okrivi za razbijanje koalicije, pa čak i destabilizaciju vlasti koja bi dovela do kaosa, kako sugerira Jurdana, a nedavno čak otvoreno insinuira Žarko Puhovski (Budišu smatra vođom desnice koja na jesen priprema "krvave socijalne nemire"!?), a onda bi HNS koalirao s SDP-om, i tu bi podjela vlasti između Mesića, Vesne Pusić i Račana bila potpuna. Sve ide u pravcu uklanjanja Budiše i njegovih ljudi iz svih struktura vlasti, a uskoro će i Jozo Radoš novim ustrojem MORH-a biti potpuno razvlašten. Kad Budiša traži svoj udio, onda mu spočitavaju kako forsira stranačke podobnosti, a kad iz SDP-a postavljaju svoje ljude, onda se pozivaju na navodnu stručnost! Budiša ima dovoljno drniške pameti i izdržljivosti da ne bi morao postati žrtva te perfidije. Pitanje je samo hoće li imati i dovoljno one negdašnje hrabrosti za odlučne političke iskorake.