Jutarnji list: 28. 6. 2000.

Biljeg mrtvog predsjednika

Piše: Boris Vlašić

Došla sam u verbalni sukob s dr. Tuđmanom koji je želio da tražim stan od države - rekla je Vesna Škare-Ožbolt, govoreći o povlaštenom stambenom kreditu s četiri posto kamate. Opirući se inzistiranju predsjednika Tuđmana o besplatnom stanu, Vesna Škare-Ožbolt je na kraju pristala na kamatu koja je sa deset pala na četiri posto. Dr. Mate Granić, nekadašnji ministar vanjskih poslova, u javnu diskusiju o sumnjivo povoljnim kreditima "njegova" Ministarstva vanjskih poslova, ubacio je i priču o kreditima MUP-a od dva posto, stotinama stanova koje je MORH podijelio. Nejasno mu je što je sada, u odnosu na primjere MUP-a i MORH-a, sporno u činjenici da je Ministarstvo vanjskih poslova dijelilo povoljne kredite. Ništa.

Riječ je samo o slici države u kojoj je vlast kupnjom stana, ili nečeg sličnog, kupovala odanost i poslušnost. Zbog toga je kupovana prvo odanost vojske i policije. Da je sustav dulje trajao, ostvarenje lagodnog života postalo bi normalnom pojavom u kojoj ne bi bilo mjesta čuđenju. I nije Škare-Ožbolt jedina koja je kao potvrdu svoje ispravnosti ponudila sukob s Predsjednikom, nakon što je umro. Mnogi su jedino zbog toga preživjeli na političkoj sceni, ograđujući se i odbacujući mrtvog Predsjednika. I onda se poput prokletstva pojave darovi kojima je kupovao njihovu poslušnost, slamao moral i čestitost, kao podsjetnik da njegov biljeg neće nestati kad se oni odreknu njega, nego on njih. A on to nije učinio.