GRAD OPASNOG ŽIVLJENJA: KONAČNI OBRAČUN S MAFIJAŠKIM PODZEMLJEM U SPLITU TEK SLIJEDI
BIVŠI SPLITSKI POLICAJCI ORTACI S KRADLJIVCIMA AUTOMOBILA!

Slijedi li u Splitu obračun policije s tijekom rata osnovanim čvrsto ukorijenjenim i razgranatim podzemljem? Pitanje nipošto nije bez razloga postavljeno s prizvukom dramatičnosti, jer ako se prisjetimo zbivanja u posljednjih nekoliko godina, može se zaključiti da bi raščišćavanje nekih taloga moglo zaista biti dramatično, kako na strani policije, tako i na suprotnoj strani.
Ako do takvog obračuna i dođe, novi šef splitske policije Ranko Ostojić nikako neće imati lagan posao. Bez sumnje se, naime, može reći kako će zapravo najveći problem biti kako uvesti red prije svega u samu Policijsku upravu, jer unatoč tome što je splitska policija u posljednjih nekoliko godina načela slučajeve koji su samo dali nazreti koliko je duboko pustilo svoje korijenje obavještajno-kriminalno podzemlje, kriminal se na ovom području razmahao velikim dijelom i zahvaljujući "trulom voću" unutar same policije.
Korumpiranost i nestručnost unutar policije bile su u posljednjih deset godina isključivi preduvjet da bi grad u svojim šakama držali upravo ljudi iz kriminalno-špijunskog miljea, dok se suprotstavljanje toj grupi svelo na šačicu svojeglavih ljudi.

Kada se pogleda malo unatrag, jasno je da je trenutačno prestrojavanje i oprezno odmjeravanje snaga zapravo rezultat trvenja koja su značajnije počela negdje 1996. godine, kada je kriminal već dosegao takve razmjere da ga više nije mogao ignorirati ni vrh bivše vlasti, ma kako neugodnosti do kojih je moglo doći bile velike. Upravo otprilike u to vrijeme je došlo i do velike čistke u hrvatskoj policiji koja se pripisuje pobjedi Ivića Pašalića nad dotadašnjim prvim MUP-ovcem Ivanom Jarnjakom. U cijelom nizu kadrovskih promjena koje su, prema informacijama što su bile dostupne javnosti, bile inspirirane potpuno drukčijim motivima nego što je borba protiv kriminala, prije svega osiguranjem političke poslušnosti u hrvatskoj policiji, do velikih je promjena došlo i u splitskoj policiji.
Novi šef splitske policije postao je tada Marko Bekavac, koji je poruke o borbi protiv kriminala shvatio prilično ozbiljno, u krajnjoj liniji možda i kao pretjerano revno shvaćen stranački zadatak, te je proveo niz kadrovskih promjena koje su uskoro počele davati i prilične rezultate, prije svega u borbi protiv narkopodzemlja.
Na čelo nekoliko najvažnijih odjela postavljeni su tada novi, mladi ljudi, dok je među nekoliko ljudi koji su zaista maknuti zbog političke neposlušnosti uklonjeno i nekoliko osoba koje su do tada najotvorenije pokrivale kriminal u regiji. Osobito se to odnosilo na kontrolu granice s Hercegovinom, na kojoj je razina krijumčarenja najrazličitijih roba, od droge do automobila, poprimila bolesne razmjere. Do velikih promjena je došlo, kako smo rekli, prije svega u odnosu policije prema trgovini drogom u gradu, te je tako napokon, na kraju svega, pohvatana i Maglovljeva skupina.
Da se sve to, međutim, pokušavalo napraviti potiho i uz kompromise, pokazalo je pravosudno razrješenje slučaja "Maglov". Uz ondašnju razinu korumpiranosti unutar policije, nastojanje nekolicine ljudi koji su željeli iskoristiti priliku i u tadašnjoj pomodnoj demagogiji HDZ-a borbe protiv kriminala zaista ukloniti vrhove gradskog podzemlja, ostalo je na polovičnom uspjehu. Od tada traju i pokušaji lokalnog obavještajnog lobija da se ukloni iz policije tih nekoliko ljudi koji su im najviše i stali na žulj. Ti bi pokušaji, da su imali bilo kakve osnove, vjerojatno i uspjeli, no dopisi koji su tekli iz Splita prema Zagrebu, odnoseći se prije svega na prvog operativca splitske krim-policije Antu Belaka, a koje je prije neki dan u "Slobodnoj" spomenuo i šef splitskog SZUP-a Alojzije Šupraha, ipak nisu mogli naći dovoljno štofa za bilo kakav uspjeh.
Osim što su živi dokaz da su šefovi krim-policije u gradu bili pod konstantnom, vjerojatno protupravnom paskom SZUP-a, prijave Šuprahe protiv njih uglavnom su se tako svele na navodno sumnjive kontakte s viđenijim pripadnicima podzemlja. Međutim, po onome što nam je prepričano iz takvih SZUP-ovskih spisa, koliko već takve informacije mogu biti pouzdane, prema tim spisima može se pratiti razvoj nekih od dramatičnijih policijskih intervencija protiv organiziranog kriminala. Kao primjer možda je najzgodnije navesti sastanke nekih od čelnika krim-policije s poznatim kradljivcima automobila na području Dalmacije. Tijekom ratnih godina, što je već dobro poznato, krađe automobila poprimile su goleme razmjere, preko granice u Hercegovini su završavale stotine automobila ukradenih u Dalmaciji, a lopovi su ih često prebacivali čak i služeći se uputama dobivenim od policajaca.

Nakon spomenutih smjena nekoliko ljudi zaduženih za nadzor granice, stanje se bitno promijenilo, i upravo u tom vremenu događali su se i sastanci koje, prema našim saznanjima, spominju SZUP-ovski dopisi. Ono što u njima ne stoji, međutim, jest da je kratko nakon toga "palo" nekoliko važnijih ljudi u tom lancu, a same metode kojima su odstranjeni dosta govore i o pravom odnosu snaga u gradu. Spominjalo se tako da su neki od samih kradljivaca vozila, kao prve karike u cijelom lancu, bili jednostavno oteti od strane policajaca te su od njih uistinu iznuđene informacije o vezama i lancima u Hercegovini. Do zatvaranja pojedinih čelnih ljudi trgovine ukradenim vozilima, vođa nekoliko tada suprotstavljenih bandi, došlo je zatim nakon što su oni naprosto oteti s hercegovačke strane granice, dakle u susjednoj državi, prebačeni s ove strane granice i zatim uhićeni.

Uslijedilo je zatim i nekoliko kriminalističkih obrada poznatih slučajeva gospodarskog kriminala koji su se godinama vukli po javnosti zbog protesta radnika uništenih poduzeća, da bi sve kulminiralo pozivom na saslušanje Miroslavu Kutli, upućenom početkom prošle godine zbog istrage oko pretvorbe "Slobodne Dalmacije". Taj poziv, koji je Kutli iz Odjela za gospodarski kriminalitet upućen praktički kao znak inata i protesta, svojevoljno, bez traženja suglasnosti od nadređenih, izazvao je pravu buru u samome Ministarstvu unutarnjih poslova, a nekoliko je ljudi iz splitske kriminalističke policije gotovo izbačeno na ulicu. Belaka je tada ipak po svaku cijenu želio sačuvati Marko Bekavac, zaprijetivši i svojom ostavkom.
U političkim igrama i pod političkim diktatom dokle se i koliko smije ići, pravi vođe podzemlja ipak su na kraju ostali na slobodi i od tada traje netrpeljivost između njih i spomenutih ljudi u policiji. Sljedeći mjeseci tako će zasigurno pokazati tko zapravo kontrolira Split.