Novi list: 2. 7. 2000.

Vlada ne može popisivati najbogatije

Je li parlametarnoj većini šestorke stalo do njihove Vlade, ili će joj navaliti na leđa svaki nemogući i besmislen posao koji HDZ-u padne na pamet? Pitanje je logično nakon što je HDZ predložio, a Zastupnički dom jednoglasno prihvatio da “Vlada u roku od šezdeset dana objavi po međunarodnim standardima 200 najbogatijih obitelji”, kao i imovinske kartice svih članova uprava i šefova privatizacijskog i mirovinskog fonda nakon 1990.

Nakana predlagatelja bila je jasna. Popisom bi se valjda skinula anatema s HDZ-a zbog vođenja politike kojoj je bio cilj bogaćenje uskog sloja od dvjesto obitelji, a na račun cjelokupnog osiromašenog stanovništva. Na njenom bi se vrhu, po zamisli HDZ-a, našao i Damir Vrhovnik kao omiljeno pokriće HDZ-u da se u pretvorbi nisu obogatili samo “njihovi”. Kad se na “ad hoc” popisima hrvatskih bogataša pojavi još i ime Slavice Ecclestone, čije bogastvo s desetgodišnjim hrvatskim gospodarskim čudom nema baš nikakve veze, popis bogataša mogao bi se svesti samo na ljetno zabavno štivo.

Račanova Vlada, uz to, sasvim je pogrešna adresa za traženje takvog popisa. HDZ-vci bi ga, zapravo, javnosti trebali predočiti sami. Naime, Antun VrdoIjak - jedan od nekada viđenijih HDZ-ovaca, a danas u fazi “dobrog dečka” otkriva u emisiji HTV-a “Svlačionica” da je njegovo odvajanje od HDZ-a počelo kada ga je predsjednik Tuđman suočio s naumom o dvjesto bogatih obitelji. Možda bi se popis mogao naći u transkriptima Predsjedničkih dvora!?

Sve će ostati samo na novinskim procjenama. I predsjednik Visokog trgovačkog suda mr. Nenad Šepić tvrdi da se u inozemstvu procjenama nečijeg bogatstva bave samo časopisi i to samo na temelju procjena. I iako su te procjene stručno utemeljene, “međunarodni standardi” po kojima bi Vlada takav popis napravila ne postoje. A Šepić se i čudi i zašto je to vladajuća većina prihvatila, jer kada bi se Vlada i upustila u pravljenje popisa bogatih, prekršila bi Ustav, a ni porezne kartice ne bi mogla objaviti jer je to zakonski zabranjeno.

Zar to ne bi morali znati i zastupnici? Naknadna objašnjenja tipa da bi neprihvaćanje takvog prijedloga značilo da se takvog popisa boje (Mato Arlović) politički je djetinjasto, i vjerojatno je bliže istini da je većina zastupnika šestorke nasjela na HDZ-ov politički pamflet zbog vlastite radoznalosti, ili podilaženja biračima (Jadranko Mijalić). Možda je i predsjednik Zastupničkog doma Zlatko Tomčić zastupnike zaskočio na spavanju počinjući sjednicu usvajanjem HDZ-ovog zaključka, u trenutku dok prva jutarnja kava zastupnike još nije razbudila. Nema nikakvog suvislog opravdanja za unisono podizanje ruku zastupnika šetorke za HDZ-ov zaključak. Šestorka bi se u najmanju ruku trebala zamisliti zbog nesposobnosti da parira HDZ-ovo oporbenoj živosti.

Gordana GRBIĆ