Novi list: 8. 7. 2000.

UZ STEČAJEVE I KULMINACIJU NEZAPOSLENOSTI – ŠTO OČEKUJE RADNIKA

ŽIVOT S 900 KUNA MJESEČNO

Nakon otkaza radnici imaju pravo na novčanu naknadu za nezaposlene koju primaju samo godinu dana. Naknada iznosi najmanje 652, a najviše 900 kuna mjesečno, što im jedva dostaje za uplatu mirovinskog osiguranja

ZAGREB - Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi u ponedjeljak je prognozirao da će se u sljedeća dva-tri mjeseca, što znači do početka jeseni, u Hrvatskoj dogoditi kulminacija nezaposlenosti. Ministar je optimistično prognozirao i to da će se nakon toga proces obrnuti, odnosno da će se u Hrvatskoj otvarati nova radna mjesta.

No, kako će živjeti radnici, koji će biti samo brojke u registriranju kulminacije nezaposlenosti, dok ne dočekaju da se ministrove optimistične prognoze ostvare? Neovisno o tome je li njihovo poduzeće otišlo u stečaj ili su zbog prilagodbe novim tržišnim uvjetima postali tehnološki višak, oni trenutno u Hrvatskoj nemaju izbora - sigurno im je jedino mjesto na Zavodu za zapošljavanje.

Nakon otvaranja stečaja svi radnici, svježi primjer je slučaj Name, nakon dvadeset ili trideset godina rada dobivaju otkaze. Otkazni rok je mjesec dana, a stečajni upravitelj može s određenim brojem zaposlenika ponovo sklopiti ugovore, i to na određeno vrijeme, radi završetka poslova. Po stečajnom zakonu koji je još uvijek na snazi, radnicima koji imaju prvenstvo pri naplati se iz troškova stečaja, isplaćuju otpremnine i plaće za tri posljednja mjeseca. Plaće se isplaćuju u visini do dvije trećine državnog prosjeka, a u otpremnini se za svaku godinu radnog staža dobije jedna trećina tog prosjeka. Što znači da radnik koji je radio dvadeset godina, dobije nešto manje od trideset tisuća kuna. Ti novci, na koje također treba čekati mjesecima, su prvi koje nakon godinu ili čak dvije besplatnog rada dobiju radnici čiji su poslodavci davno zaboravili isplaćivati plaće. Preostali dio plaća i otpremnina, što spada u drugi isplatni red a isplaćuje se iz stečajne mase, radnici najčešće nikada ne dobiju. Ostaje im samo da utvrde kako su mjesecima bili besplatna radna snaga.

Nakon toga radnici imaju pravo na novčanu naknadu za nezaposlene koju primaju samo godinu dana. Novčana naknada iznosi najmanje 652, a najviše 900 kuna mjesečno. Za to vrijeme radnici nemaju pravo na mirovinsko osiguranje, ali mogu sami otplaćivati produženo mirovinsko osiguranje, te im je najčešće naknada Zavoda dovoIjna da pokriju samo taj trošak. No, nakon godinu dana ostaju i bez nje. Preostaje im jedino uzeti oglasnik u ruke i tražiti posao, najčešće na crno, ili čekati da se ostvari prognoza ministra Vidovića.

Pravo na mirovinsko osiguranje imaju samo oni radnici koji su stekli uvjete za starosnu mirovinu (žene s 55 i muškarci sa 65 godina) a nisu stekli uvjete staža (žene 15, a muškarci 20 godina).

Ista su prava i radnika koji su postali tehnološki višak u svom poduzeću. Njima je otpremnine dužan isplatiti poslodavac, i to za svaku godinu radnog staža po jednu polovicu plaće. Ukoliko radmk ima tu nesreću do dobije otkaz koji je po mišljenju poslodavca skrivio, onda je on na Zavodu samo brojka. Ne pripada mu nikakva naknada i sva svoja potraživanja može pokušati utužiti preko suda. Naknade i ostala materijalna prava može ostvariti tek kad se sudski spor okonča u njegovu korist. No, na to zasad u Hrvatskoj treba čekati godinama.

J. MARIĆ