Jutarnji list: 9. 7. 2000.

DUGOVI Pregovori s MMF-om o novom standby aranžmanu ostavljeni za jesen s malim izgledima za završetak

Hrvatska nije ispunila obveze prema MMF-u iz 1997. godine

Vanjski se dug morao ograničiti na 30 posto bruto društvenog proizvoda, što je premašeno već 1997. Plaće su trebale ostati na razini iz sredine 1997 godine

Nezaposlenost se s tadašnjih mizernih 15,5 posto trebala do ove godine smanjiti na deset posto, ali ona je posljednjih mjeseci zbog stečajeva dodatno povećana

Piše: Jadranka Šević

Štura priopćenja nakon posjeta Johannesa de Beauforta Wijnholdsa, izvršnoga direktora Međunarodnoga monetarnoga fonda, početkom tjedna ne pružaju velike nade u skoro zaključenje standby aranžmana vrijednog izmedu 200 i 250 milijuna dolara.

Misija MMF-a, čini se, još ispituje ozbiljnost nove vlasti, ali najveći je hendikep, što se svakako ubraja u grijehe bivše vlasti, to što uvjeti iz posljednjega standby aranžmana iz 1997. godine nisu ispunjeni. Stoga ne čudi što su pregovori ponovno ostavljeni za jesen s varljivom mogućnosti njegova zaključenja do kraja godine.

MMF je nekoliko puta krajem prošle godine definirao što očekuje od Hrvatske. To je, u prvom redu, smanjenje javne potrošnje, "discipliniranje plaća" državne uprave i samouprave, javnih službi, državnih poduzeća i institucija, kao i balansiranje proračuna i smanjenje troškova rada. Stručnjaci MMF-a procijenili su da je lani udio državne i javne potrošnje iznosio izmedu 55 i 60 posto BDP-a te preporučili hitno smanjenje za najmanje četiri do pet postotnih poena.

Stabilan tečaj jedini doseg

Poznato je da ovogodišnji proračun, usprkos statistikama, realno nije smanjen. Nije postignut ni socijalni sporazum o smanjenju ili zamrzavanju plaća državnih službenika. Zapravo, jedino u čemu je Hrvatska dosad bila uzorna učenica MMF-a je stabilan tečaj.

Hrvatska je prvim standby aranžmanom iz 1994. godine prihvatila standardne uvjete, kao i ostale tranzicijske zemlje, čiji je cilj bio makroekonomsko i platnobilančno uravnoteženje u kratkom roku.

Cilj sklapanja aranžmana bio je dobiti povjerenje za reprogram međunarodnih dugova posredstvom Pariškog i Londonskog kluba. Produljeni aranžman iz 1997. godine uključivao je nove konkretne uvjete koje Hrvatska u gotovo nijednom segmentu nije izvršila. Tako je, primjerice, ograničeno financiranje proračunskoga deficita iz bankarskih izvora, ali nije napravljeno ništa na ograničenju domaćih javnih dugova. Unesene su i obveze reforme poreznog sustava, proširenje porezne osnove i jačanje porezne discipline, koje su djelomično ispunjene. Redukcija subvencija Hrvatskim željeznicama i poljoprivredi te poduzećima pretvorila se u pravu eksploziju. Hrvatska nije počela ni reformu mirovinskog sustava.

Bez strategije i vizije

Jedna od važnih obveza koje smo preuzeli jest jačanje revizije i kontrole financijskih institucija, tržišta vrijednosnica te privatizacija banaka, koja je djelomično ispunjena i uz velike troškove bankarskih kriza. Ništa nije napravljeno u privatizaciji portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju i korištenje dionica HFP-a u namirivanju dugovanja za poslove obnove.

Aranžmanom je bilo predviđeno da bi se do ove godine deficit platne bilance trebao smanjiti na oko četiri posto BDP-a, i to povećanim prihodima od turizma, rastom robnog izvoza od osam posto godišnje i uvoza po stopi rasta BDP-a. Vanjski se dug morao ograničiti na 30 posto BDP-a, a to je premašeno već 1997. godine. Plaće su, već prema tadašnjem aranžmanu, trebale ostati na razini iz sredine 1997. godine, a nezaposlenost se s tadašnjih mizernih 15,5 posto trebala do ove godine smanjiti na deset posto. I laiku je jasno da su uvjeti aranžmana daleko od sadašnje hrvatske gospodarske zbilje.

Hrvatska je samo u izvršenju tečaja i djelomično vanjske stabilnosti dosad slijedila naputke MMF-a. No, cijena toga poslušnog slugarskog slijeda je vrlo visoka ako se iskaže u ukupnoj nezaposlenosti i neostvarenom BDP-u. Hrvatska je bez vlastite strategije i vizije slijedila ono što je mogla, a od toga su nam ostali aprecirani tečaj, visoke kamatne stope, oskudica kredita, recesija, nezaposlenost, visoki vanjski i inozemni dug te neiskorišteni proizvodni kapaciteti zemlje.