Novi list: 10. 7. 2000.

Linićev krik i bijes

Piše: Jelena Lovrić

Čini se da Franjo Tuđman ipak nije mrtav. Njegov je duh vrlo živ. Pojavljuje se na neočekivanim mjestima, njegovi stavovi odjednom progovaraju iz Ijudi koji su mu slovili kao kontra, na političkoj sceni Hrvatske sve se češće povampiruje u crvenom kaputiću.

Nakon što je potpredsjednik SDP-a Zdravko Tomac izložio koncept na kome bi mu i HDZ mogao pozavidjeti, a što smo ovdje već zabilježili (oporbi se predlaganje zakona “ne može dopustiti”, rekao je on, što je samo korak do zaključka kako je opozicija generalno nepotrebna, možda i nedopustiva), sada je i druga Račanova udarna pesnica opalila Tuđmanovim gardom. Potpredsjednik Vlade Slavko Linić na pitanje novinara “Vjesnika” o rekonstrukciji Račanova kabineta skočio je kao oparen. Taj bi nevjerojatni izljev žuči i gnjeva trebalo u cijelosti citirati. Na sam spomen rekonstrukcije Linić je zavriskao: “... to je hrvatska tragedija. Tvrdim! Nitko u Hrvatskoj ne želi da nešto uspijemo. Nitko. Moram reći da sam šokiran i s vama novinarima. Ne date nam raditi. Smetate nam. Dapače provocirate.”. Zbog kritički intoniranog pisanja, tvrdi on, ni u svijetu nitko vladi neće vjerovati.

Linić je od novinara zatražio da se umjesto novinarstvom bave denunciranjem. Napadajući one koji se u svojim tekstovima pozivaju na neimenovane članove vlade, tražio je otkrivanje njihova identiteta. Tvrdi da novinari tajeći njihova imena destabiliziraju i uništavaju Hrvatsku, pa se on, zbog utako nezdrave situacije, "stvarno boji za Hrvatsku”. Ako misli da curenje informacija ugrožava Hrvatsku potpredsjednik je to pitanje morao postaviti svojim kolegama u vladi ne novinarima. Nikako novinarima, jer je njihov zadatak da sve dostupne im informacije prezentiraju javnosti. Ali na pitanje je li o tome razgovarao s nekim iz vlade odgovor je negativan. Naravno, mnogo je teže izdirati se na drugare ministre. Drugo, Linić je pozvao novinare da prozivaju svoje kolege koji "ne stvaraju dobar imidž o Hrvatskoj”. Kao da je propaganda zadatak novinara.

Takve provale bile su svojstvene Franji Tuđmanu. On je napadao novinare svaku je njihovu kritičnost proglašavao manjkom domoljublja i lojalnosti državi te ih krivio za sve probleme koje Hrvatska u svijetu ima. Linić, čini se, također misli da bi sve bilo drugačije samo kada bi novinari pisali političke bajke ili se bavili lakirovkom.