Jutarnji list: 11. 7. 2000.

Zašto je Slavko Linić napao baš novinare?

Piše: Helena Puljiz

Kda je 3. siječnja HDZ zgubio vlast, činilo se da će novinari konačno moći odahnuti od pritisaka, prozivanja i optužbi za navodno ugrožavanje nacionalnih interesa. Međutim, nedjeljni intervju potpredsjednika Vlade Slavka Linića pokazuje da novinari ipak nemaju velikog razloga za veselje.

Prema Liniću, pisanjem o rekonstrukciji Vlade i objavom imena ljudi koji bi trebali otići iz Banskih dvora novinari ne daju Vladi da radi, smetaju joj i provociraju bez razloga. Čak smatra da je to destabiliziranje države, uništavanje domovine i izazivanje nepovjerenja međunarodne zajednice prema novoj vlasti.

Zato se Linić "stvarno boji za Hrvatsku" i toliko je razočaran "da bi jednostavno plakao". Zanimljivo je da ga je posebno zasmetalo što su novinari informacije o rekonstrukciji dobili od nekih članova Vlade, ali nisu rekli od kojih. To je, međutim, svugdje najnormalnija stvar u novinarskom poslu, a i hrvatsko zakonodavstvo novinarima dopušta da ne otkriju svoje izvore. Ali, to u ovom slučaju i nije najvažnije. Bit problema krije se u načinu razmišIjanja potpredsjednika Vlade, kojega, uzgred, nitko nije spomenuo kao mogućega kandidata za zamjenu.

Naime, nisu novinari izmislili priču o rekonstrukciji Vlade da bi napakostili vlasti, nego ju je najavio premijer Ivica Račan, i to već za rujan. Šefovi šestorke mjesecima otvoreno govore o potrebi rekonstrukcije, a Račanovu je najavu pozdravio i sam šef države.

Drugo, čak da novinari i jesu sami otvorili pitanje treba li Račanova vlada kadrovska osvježenja, to bi bilo posve normalno i legitimno jer novinarstvo postoji i zato da pazi što vlast radi. Treće, iako je pisanje o rekonstrukciji nazvao prljavštinom, Linić ni u jednom trenutku nije demantirao objavljene informacije nego je napao novine koje su ih objavile. Četvrto, riječ je o iskusnom političaru koji valjda ne misli da su baš svi u Vladi fenomenalni i nezamjenjivi. Oni su, kao i Linić, osvojili glasove birača i preuzeli odgovornost, pa je valjda normalno da se može postaviti pitanje rade li svoj posao dobro ili ne.

I na kraju, treba se osvrnuti na Linićevu izjavu da novinari ne trebaju stvarati sliku o vladi, nego reći kako je u Hrvatskoj. Pa, u Hrvatskoj nije dobro dok potpredsjednik Vlade atakira na slobodu informiranja na stranicama Vladinih novina koje mjesečno proizvode dug od četiri - pet milijuna kuna jer ih nitko ne kupuje, ali ih financiraju hrvatski građani, dok s druge strane hladnokrvno donosi odluke o stečaju stotina hrvatskih poduzeća.