Novi list: 13. 7. 2000.

NAKON ODLUKE MANDATNO-IMUNITETSKOG POVJERENSTVA

Hoće li Vukić na optuženičku klupu povući i Matešu?

Vukić odgovornost za bankrot kompanije preusmjerava na dojučerašnje stanare Banskih dvora počevši od bivšeg premijera Mateše pa nadalje

RIJEKA - Nakon što je Mandatno-imunitetsko povjerenstvo predložilo Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora skidanje zastupničkog imuniteta Dariju Vukiću zbog provođenja istrage protiv njega kao bivšeg direktora Croatia Linea, sasvim je izvjesno da će se propašću najvećeg hrvatskog brodara i službeno početi baviti istražni organi. Glavni lik na istražnoj klupi zasad je Vukić, no pitanje je hoće li on biti jedini koji će sjesti na tu užarenu stolicu. Jer, nekadašnji direktor Croatia Line, kojega se tereti da nije na vrijeme podnio zahtjev za otvaranjem stečajnog postupka nad tom kompanijom, spremno je dočekao zahtjev Općinskog državnog odvjetništva iz Rijeke za skidanjem imuniteta i već sada iznio ono što će očito, uz vjerojatno neke skrivene adute, biti temelj njegove obrane.

S jedne strane Vukić se smatra žrtvom političkog progona, jer kao što on svojevremeno nije podnio zahtjev za pokretanjem stečaja nad Croatia Lineom, tako sada po odluci nove Vlade to isto ne čine ni uprave turističkih i drugih poduzeća iako za to postoje zakonski uvjeti. S druge pak strane, tvrdnjom da on ne može biti kriv za ovo za što ga se tereti, jer je odluku o nepokretanju stečaja u Croatia Lineu donijela (bivša) Vlada, koja je više tijelo od njega, Vukić je za propast Croatia Linea indirektno optužio bivšeg premijera i svog stranačkog i zastupničkog kolegu Zlatka Matešu. Upravo on je kao premijer potpisao zaključak bivše Vlade od 25. veljače 1999. godine “o poduzimanju hitnih mjera za ozdravljenje “Croatia linea” radi sprječavanja nekontroliranog stečaja ovog Društva” koji na kraju nije proveden zbog, po mišljenju Vukića, političkih otpora u samom HDZ-u, dio kojega je želio njegovo političko uništenje.

Stoga se postavlja pitanje hoće li Vukić za sobom na optuženičku klupu povući i Matešu, ali i druge članove bivše Vlade, poput Željka Lužavca, Borislava Škegre i Milana Kovača koji su bili zaduženi za provedbu Vladina zaključka od 25. veljače 1999., ali ga nisu proveli. U tom zaključku piše da se “zadužuju Ministarstvo financija, Ministarstvo privatizacije, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza i Hrvatski fond za privatizaciju da izrade i Vladi Republike Hrvatske najkasnije u roku od 7 dana dostave prijedloge izvora sredstava radi rasprave na sjednici Vlade koja će se održati 4. ožujka 1999. godine...”. Konkretno, trebalo je osigurati 40 milijuna dolara radi podmirenja obveza Croatia Linea koje su izravna ili neizravna posljedica zatvaranja linijskog poslovanja i pripadajućih tržišta, te pet milijuna dolara, kao kratkoročnu pozajmicu, a radi izmirenja minimuma tekućih obveza prvenstveno prema pomorcima i zaposlenicima (jedino to je i izvršeno). Nadalje, zaključkom Vlade od 25. veljače 1999. godine zadužena je i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka da izradi i Vladi najkasnije u roku od 7 dana dostavi prijedlog načina izmirenja obveza Croatia Linea prema Riječkoj banci u iznosu od 6,2 milijuna dolara i Riadria banci u iznosu od tri milijuna dolara.

Jasno je, dakle, da Vukić odgovornost za bankrot kompanije kojoj je sedam godina bio na čelu preusmjerava na dojučerašnje stanare Banskih dvora. Bude li inzistirao na toj svojoj obrani i u istrazi, lako je moguće da se istražni organi budu morali pozabaviti i s dužnosnicima bivše Vlade, počevši od Mateše pa nadalje.

D. HERLJEVIĆ