Ovih dana, potvrdio nam je i premijer Ivica Račan, doista kreće novi val stečajeva “u dvjestotinjak poduzeća”, ali koja to već dugo nisu. No, na njihovim je platnim popisima i u formalnom radnom odnosu više od deset tisuća radnika, ali koji “ili rade, a ne primaju plaću niz mjeseci, ili uopće više ne rade, a primaju nekakvu crkavicu”. U mnogima od njih država ima ili većinsko vlasništvo, ili većinska potraživanja, pa više nije ni samo stvar zakona, nego ni elementarne političke i socijalne pristojnosti, održavati ih na tom mrtvom doku. No, neće li baš taj niz “čistih slučajeva” za stečaj, prerasti u niz kobnih zadnjih kapi što će preliti već gotovo prepunjenu čašu socijalne izdržljivosti u cijelom hrvatskom gospodarstvu?

Još do prije samo dvije godine u Hrvatskoj je, prema podacima Zavoda za (ne)zapošljavanje, bilo “samo” 275.000 nezaposlenih, a danas ih je čak 80.000 više! U odnosu na rujan 1995. godine, kad je “olujnim” uspjehom okončan Domovinski rat, do danas je broj nezaposlenih povećan za 120.000 osoba! U odnosu, pak, na stanje iz 1989. godine, kad je započeo povijesno važan, ali socijalno i gospodarski krajnje dramatičan tranzicijski zaokret od socijalističke prema otvorenoj, tržišnoj ekonomiji, broj nezaposlenih je povećan s tadašnjih 110 na današnjih 356 tisuća, ili čak za 246.000 osoba! U međuvremenu je, prema zadnjim istraživanjima, broj stanovnika (što na račun poginulih u srbijanskoj agresiji, što na račun izbjeglih, što na račun raseljenih ili na račun nove ekonomske emigracije, pa i kronično niskog nataliteta) smanjen za najmanje 300.000 osoba!

Sve te turobne činjenice i trendovi, pa i svi navedeni krajnji paradoksi, nastavili su se i nakon 3. siječnja ove godine, kada je novoizabrana Vlada pokrenula novi krug temeljitih reformi, radi zaokreta prema “novom smjeru”, točnije, prema toliko nužnom, pa i snažno obećanom novom razvoju, investiranju, zapošljavanju, proizvodnji i izvozu. Do prvih znakova zaokreta došlo je - činilo se - već u travnju, kada je prema službenim podacima Zavoda, prvi put poslije deset mjeseci došlo do smanjivanja broja nezaposlenih, makar samo za simboličkih 0,4 posto u odnosu na prijašnji mjesec. Ista razina nezaposlenosti održava se oko brojke od 356.000 i tijekom svibnja i lipnja, iako stvarna (ali siva) zaposlenost raste iz mjeseca u mjesec, osobito na račun turizma.

Ali, ništa manje turobna socijalna situacija nije niti u većini ostalih tranzicijskih zemalja (s izuzetkom Srbije, Crne Gore i BiH, gdje je besmislena i sama statistika nerada). Tako, prema metodologiji Međunarodne organizacije rada, ove godine stopu nezaposlenosti poput Hrvatske - imaju još i Bugarska, Slovačka, Poljska i Rumunjska (od 13 do 15 posto), a prema evidencijama tamošnjih burzi rada, sve od reda, uključujući osobito još i Albaniju, Makedoniju, Letoniju, Litvu i nadasve Rusiju, imaju službene stope nezaposlenosti u tom istovrsnom turobnom rasponu od 18 do čak 30 posto. U hrvatskom slučaju pad zaposlenosti, gašenje radnih mjesta i rastuća nezaposlenost imaju i svoju dublju, strukturnu stranu. Danas u Hrvatskoj u sektoru usluga radi 55 posto od ukupno zaposlenih osoba, u sektoru industrije 33 posto i u poljoprivredi 12 posto. Još do prije deset godina u industriji je bilo zaposleno blizu 50 posto osoba, u uslugama oko 40 posto i u poljoprivredi oko deset posto zaposlene populacije. Prema najnovijem istraživanju učinaka hrvatske tranzicije na (ne)zaposlenost, koju su nedavno dovršili dr. Velimir Šonje i dr. Boris Vujčić iz Hrvatske narodne banke, restrukturiranje tržišta rada bilo je uglavnom posljedica nestanka radnih mjesta u sektorima s velikom prikrivenom nezaposlenosti, a ne posljedica otvaranja radnih mjesta u sektorima s najvećim potencijalima rasta.

Sektori u kojima je, prema ocjeni analitičara HNB-a, došlo do najvećeg gubitka radnih mjesta bili su industrija, u kojoj je zaposlenost gotovo prepolovljena, te u manjem opsegu poljoprivreda. Ima podataka koji upućuju i na donekle paradoksalan trend, da su se ljudi koji su izgubili posao u industriji vratili u poljoprivredu, zbog čega je ili zaustavljen dalji pad, ili čak povećan njezin udio u ukupnom broju zaposlenih, i to nakon gotovo sto godina njegova stalnog smanjivanja! Najveći porast zaposlenosti i u Hrvatskoj ostvaren je u trgovini i financijama, a to će, prema procjenama Šonje i Vujčića, ostati i u idućim godinama najpropulzivniji sektori za novo zapošljavanje.

Budući da Vlada dosad nije stigla “očistiti” niti trećinu “stola”, na kojem su rasuti ostaci bankrotiranih poduzeća i tvrtki bez ikakve perspektive, velika je vjerojatnost da će se unatoč pozitivnom učinku turističke sezone, u idućih sto dana, zbog novog vala stečajeva, pa i onih koji za njima slijede, ukupna, službena nezaposlenost povećati još za najmanje deset tisuća osoba, iako bi stopa nezaposlenosti, prema metodologiji Međunarodne organizacije rada, do rujna mogla ostati jednaka sadašnjoj, ili se čak smanjiti na samo 13,5 posto. Budući da vrijeme kobno curi, Vlada nove stečajeve mora pokretati što brže, i još brže ih dovoditi do konačnih rješenja: likvidacije ili preustroja. Jer, dok tijekom ljeta turizam može donijeti, ne samo obilje deviza, nego i novo privremeno zapošljavanje, pa i odgodu socijalne eksplozije, najesen Vladu može spasiti samo start nekoliko novih većih investicija. U suprotnom, do Božića će u Hrvatskoj biti više od 400.000 službeno nezaposlenih, i - ako ne kaos, onda bar novi izbori.