Novi list: 13. 7. 2000.

Opet: Tvornice radnicima

Piše: Jelena Lovrić

Poziv radnicima da se ponovo uključe u upravljanje poduzećima dokaz je ne toliko emancipatorskih potencijala nove vlasti koliko katastrofalne privredne situacije. Radnici su proteklih deset godina bili totalno izvlašteni i obespravljeni, sada ih se ponovo zove za stol.

Fond za privatizaciju nedavno je od Saveza samostalnih sindikata tražio imena 750 radnika, koji bi trebali biti imenovani u nove nadzorne odbore poduzeća u kojima država ima najmanje četvrtinu vlasništva. Sindikalci su prvo šutjeli, a jučer su zatražili ne po jedno, nego trećinu mjesta u nadzornim odborima. Sindikat predlaže i uvođenje institucije "radničkog direktora”, radnici bi, naime, birali jednog člana uprave koji bi štitio njihove interese.

Participacija je u kapitalizmu isprobani i dokazani način uključivanja šljakera u upravljanje poduzećima. Pokazalo se da ona pomaže povećanju efikasnosti i smanjenju konfliktnosti. Hrvatska je u bivšoj državi i prošlom vremenu imala samoupravljanje. Mada je taj nesumnjivo napredni projekt često funkcionirao kao farsa, nekog je traga u kolektivnom umu nacije ipak ostavio. Tuđmanova je vlast morala izbrisati svako sjećanje na radnička prava, samo tako bilo je moguće da se društvena svojina pretvori u vlasništvo nove elite. Jedan od pisaca HDZ-ovih zakona ovih je dana priznao kako je vrhuška te stranke izričito odbijala da se u zakone unese bilo kakva ideja o participaciji.

Nešto je ipak preživjelo i moglo bi novoj vlasti postati jak saveznik. Ako te ostatke, u proteklom desetljeću namjerno razaranog osjećaja za radničku pravicu bude znala iskoristiti. Ako se u zakone zaista ugrade rješenja kakva se danas primjenjuju po naprednom svijetu i ako se ona ne budu držala mrtvim slovom na papiru. U Tuđmanovoj se Hrvatskoj pokazalo da su za poduzeća i njihovo poslovanje često više bili zainteresirani radnici nego njihovi vlasnici. Jer su novokomponiranim gazdama ona često bila poklonjena, radnici su ih stvarali. Tvornice radnicima - ta je izlizana parola u Hrvatskoj ponovo puna naboja. Ne treba je shvatiti doslovce, ali se ne bi smjela ni potpuno zanemariti.