Često spominjanje rekonstrukcija i prijevremenih izbora ne ide zajedno s najavljenim privrednim i društvenim reformama, pa vladajuća koalicija mora ponašanjem potvrđivati što je od toga izabrala
Vlada je homogena, ministri se međusobno slažu, ne strančare, niti razlike u stavovima iznose sa stranačkih pozicija, ustvrdio je premijer na konferenciji za novinare. Gdje je onda problem ako taj idilični opis unutarvladinih odnosa, na kojem bi pozavidio mnogi europski premijer, doista stoji?
Dok jedan snažan medijski val širi dojam kako se problem zove Budiša, jer da je nezadovoljan, frustriran minornom pozicijom u novoj vlasti, te da na svaki način želi dobiti funkciju, neke činjenice kazuju da situacija nije tako jednostavna.
U prvim tjednima nove vlasi, kad je premijeru i njegovu zamjeniku bilo upućeno pitanje što će biti s Budišom ako izgubi na predsjedničkim izborima, odgovor je glasio - Budiša nema rezervne pozicije, niti ih želi imati. Danas HSLS-ovci, a pogotovo mladi liberali, sami priznaju kako im se po glavi vrzma prizor "Budiša u Vladi". Budiša pak tumači da, otkako se kandidirao za predsjednika HSLS-a, ne želi ulaziti u izvršnu vlast jer spoj funkcije stranačkog šefa i one ministarske ne drži nimalo sretnim. Tako je nastala poprilična konfuzija koja još međutim ne mora imati nikakvoga realnog doticaja sa, sad je to već više nego jasno, prerano najavljenom rekonstrukcijom jedne ekipe koja se tek uhodala.
Mladi liberali bili su liberalni reći što bi htjeli, ali to još nikoga ne obvezuje, pa i sam Račan kaže kako ne misli da je njihov stav prijetnja stabilnosti Vlade. Tko bi to onda mogao biti? Pojedinci i grupe iz HSLS-a, tvrdi Račan, ali sada već opreznije nego u razgovoru za Nacional, dodajući da će ipak prvo razgovarati s Budišom, da će se ipak prvo sastati vodstva HSLS-a i SDP-a, poslije čega će se znati je li to još jedna obična bura u čaši vode ili nešto ozbiljnije.
Da će se doći do toga zaključka da se prvo mora sučelice porazgovarati, moglo se predvidjeti i iz kuta političkog amaterizma, a kamoli s iskustvom kakvo ima aktualni premijer. I on sam je međutim, prije raščišćavanja spora s koalicijskim partnerima, posegnuo za teškim riječima, prvo u jednom tjedniku spominjući izlazak iz koalicije triju manjih stranaka koje se unutar Vlade ponašaju "opozicijski", a drugi tjedan u drugom tjedniku spominjući mogućnost prijevremenih izbora zbog pritisaka iz HSLS-a. Zato je teško bez rezervi primiti Račanovu tvrdnju da se dva tjedna suzdržavao komentirati napise u medijima o rekonstrukciji Vlade, jer je zapravo svaki tjedan i sam o tome zvonko progovorio u pero kojeg novinara.
Koliko god danas tvrdio da je izlaske iz koalicije i prijevremene izbore spominjao kao opomenu, kao nešto štetno po Hrvatsku, time se na neki način i sam pridružio buri u čaši vode u kojoj mu nije mjesto. On mora izvan te čaše ostati iz nekoliko razloga. Prvo zato što je šef najveće među vladajućim strankama i premijer, koji zbog toga ima i višestruku odgovornost za stabilnost Vlade. Drugo zbog toga što se od političara njegova profila očekuje da probleme rješava elegantnije i bez suvišne buke, a ne tako da s koalicijskim partnerima komunicira preko medijskih posrednika. Treće, ova Vlada je najavila niz reformi, od mirovinske i zdravstvene do porezne i teritorijalne, čak i ustavne. To sa spominjanjem nedomišljenih rekonstrukcija i prijevremenih izbora, pa čak kad je ono u funkciji nekakvih "pedagoških" ili "disciplinskih" metoda, jednostavno ne ide! Koalicija mora dokazati da "misli ozbiljno". Ona jest u kratkim hlačama, ali ako sama izgubi strpljenje na putu sazrijevanja, teško da bi je birači za to nagradili na kakvim novim izborima.
Deana KNEŽEVIĆ