Jutarnji list: 17. 7. 2000.

SLUČAJ VEČERNJI Predsjednik saborskog povjerenstva za Večernji list iznosi još nepoznate detalje o provedenoj istrazi

KONTIĆ: Treći stenogram s Pantovčaka je razgovor Branka Tuđena i Hrvoja Šarinića

Iz Ureda Predsjednika dobio sam informaciju da postoji svjedok koji bi mogao pripomoći istrazi. Zbog opreza nisam htio prvi uspostaviti kontakt. Očekivao sam da će mi se svjedok sam javiti. To bi bio dovoljan razlog da ga se pozove

Razgovarala: Orlanda Obad

S Joškom Kontićem razgovarali smo u povodu prestanka rada povjerenstva za utvrđivanje okolnosti prodaje Večernjeg lista.

· Je li povjerenstvo moglo prikupiti dovoljno dokaza da zatraži poništenje prodaje Večernjeg?

- Povjerenstvo je prikupilo više dokaza nego što se itko realan nadao. Odgovor na pitanje je li to dovoljno za poništenje prodaje Večernjaka mogu dati samo mjerodavna državna tijela, a to nisu ni povjerenstvo ni Sabor. Da smo zatražili poništenje prodaje, kompromitirali bismo ustavnu odredbu o trodiobi vlasti, a afirmirali teoriju Ivića Pašalića da sudovi moraju provoditi državnu politiku. Ta teorija danas je postala ideologija upravo onih koji se trude prikazati protivnicima autora te "genijalne" izjave.

· Na koga mislite?

- Na sve one koji su mislili da bi povjerenstvo i Sabor trebali dati naputke pravosudnim tijelima da ponište pretvorbu.

· Hoće li doći do poništenja prodaje Večenjeg lista?

- Ne znam, i ne želim prejudicirati stvar. Ali ako do toga dođe, prdlažem vam da usporedite argumente za takvu odluku s onime što je utvrdilo povjerenstvo. Tko zna, možda tada ocjena našeg rada bude drukčija.

· Pašalić vam je na kraju rada zahvalio na korektnom vođenju istrage. Mislite li da je zadovoljan ishodom?

- Istražno povjerenstvo nije osnovano radi lova na Ivića Pašalića. Nažalost, u dijelu javnosti stvorena je slika da je sudbina Ivića Pašalića jedina mjera za ocjenu kvalitete rada povjerenstva. Što se tiče zahvale, mislim da je ona izrečena s jednakom iskrenošću kao i potpora Stipi Mesiću na predsjedničkim izborima.

· U svom završnom obraćanju Saboru spomenuli ste i treći transkript. O čemu je riječ?

- Riječ je o jednom ugodnom razgovoru koji se dogodio u Predsjedničkim dvorima.

· Tko su sudionici tog razgovora?

- Jedan poznati političar i jedan poznati novinar.

· Je li istina da se radi o glavnom uredniku Večernjeg lista Branku Tuđenu i bivšem predstojniku Ureda Predsjednika Hrvoju Šariniću?

- Budući da je netko tu informaciju već plasirao u javnost, jer o njoj govori cijeli Sabor i novinarski krugovi, nema razloga da ne potvrdim taj navod.

· Govori se i da nije ispitan jedan od ključnih svjedoka. Je Ii to istina i o kome je riječ?

- Pretpostavljam da znam o čemu je riječ, ali nisam siguran radi li se o ključnom svjedoku, jer on nije bio pred povjerenstvom niti sam osobno s njim kontaktirao. Naime, iz Ureda Predsjednika dobio sam informaciju da postoji svjedok koji bi mogao pripomoći istrazi. Dobio sam i brojeve telefona te osobe, ali zbog opreza i nekih neugodnih iskustava nisam htio prvi uspostaviti kontakt. Očekivao sam da će mi se svjedok sam javiti ili će se oglasiti u tisku. To bi bio dovoljni razlog da ga se pozove pred povjerenstvo. Kako se to nije dogodilo, krajem prošlog tjedna ponovno sam ostvario kontakt s Uredom predsjednika i dogovorili smo se da 10. srpnja svratim u u Predsjedničke dvore, do čega nije došlo iz objektivnih razloga. Tada sam od Ureda zatražio da mi pošalju dopis ili nešto slično kako bih imao konkretan razlog za pozivanje svjedoka. No, nisam dobio ni pismeno obrazloženje ni odgovor. Uvjeren sam da je to bilo zbog nesporazuma jer je suradnja s Uredom Predsjednika bila vrlo korektna.

· Zašto niste i bez dopisa iz Ureda Predsjednika pozvali tog svjedoka na razgovor?

- Želio sam, bez obzira na to što smo se našli u vremenskom tjesnacu, iscrpiti mogućnosti da dođemo do novih podataka, ali nisam mogao čovjeka dovesti pred povjerenstvo i kažem: "Znate, doveo sam ovog svjedoka, usmeno mi ga je preporučio taj i taj, ali ne znam što ga i zašto trebam pitati."

· I, što se dogodilo?

- Ništa. Kako sam u ova četiri mjeseca naučio da treba biti oprezan, već u ponedjeljak ujutro nazvao sam ministra Lučina i pitao ga znaju li oni za svjedoka. Rekao je da će provjeriti i da ćemo se čuti. Iste večeri nakratko smo se susreli u Saboru i dobio sam informaciju da MUP zna za svjedoka. U utorak sam otišao Tomčiću i on se složio kako bi bilo neozbiljno u takvim okolnostima dovoditi svjedoka.

· Tko je taj svjedok?

- Njegovo vam ime ne mogu dati kako ne bih ugrozio istragu MUP-a.

· Je li Mesićevo objavljivanje transkripata ugrozilo istragu?

- Da se neke informacije nisu pojavile u novinama, istraga povjerenstva vjerojatno bi bila malo drukčija, ali pretpostavljam da se to ne bi u bitnoj mjeri odrazilo na konačne rezultate.

· Jeste li tijekom istrage primali prijetnje?

- U tom je smisju posebno zanimljiv slučaj kada je jedna osoba koja nam se ponudila i s kojom je napravljen preliminarni razgovor navodno, ovjerila izjavu da je se pokušalo uplašiti i potkupiti. Na to su me podsjetili i uoči zadnje sjednice. O tome sam izvijestio povjerenstvo, ali tome nitko nije pridavao veću važnost. Naravno, izvješće je ostalo nepromijenjeno, ali to uvelike upućuje na nezadovoljstvo pojedinih krugova s nalazima povjerenstva.

HRVOJE ŠARINIĆ:

Tuđen je samo dolazio tražiti da ga zaštitim od tvrdolinijaša HDZ-a

Hrvoja Šarinića, bivšeg Predstojnika Ureda Predsjednika, jako je iznenadila činjenica da postoji transkript njegova razgovora s Brankom Tuđenom, glavnim urednikom Večernjeg lista.

- Pa ja nikada nikoga nisam snimao. Eventualno u iznimno rijetkim prilikama. Tko je snimao taj razgovor - začuđeno je upitao Šarinić. Rekao je kako se nekoliko puta susreo s Tuđenom u svojem uredu, ali nikada nisu razgovarali o prodaji Večernjeg lista.

- Nisam bio upućen u makinacije prodaje Večernjaka. Bilo bi logično da sam kao predstojnik to znao, i zato sam se čudio i puno puta pitao kako to da ja i drugi dužnosnici ne znamo ništa o prodaji, a svi bruje o tome - napomenuo je Šarinić. Prisjetio se da je Tuđen dolazio k njemu nekoliko puta početkom 1998. kada se na medijskom tržištu pojavio Jutarnji list.

- Tuđen je zbog konkurencije promijenio uređivačku politiku, pa ga je tvrdolinijaška struja u HDZ-u željela maknuti. Dolazio je kod mene tražeći zaštitu i ja sam mu pokušavao pomoći - ispričao je Šarinić. Naglasio je kako je to bio jedini sadržaj njihovih razgovora te ponovio da o prodaji Večemjeg lista ništa nije znao.

A. Plišić