Novi list: 17. 7. 2000.

DANAS DSV ODLUČUJE O OSTAVCI DRŽAVNOG ODVJETNIKA BERISLAVA ŽIVKOVIĆA

Čovjek koji je štitio osobe, a ne zakon

Postavljen na posao čuvara vlasti, a ne sustava, zaštitnika osoba, a ne zakona, u trenutku imenovanja nije ni sam poštivao načelo iskustva i znanja u radu državnog odvjetništva

ZAGREB - Ako Državno sudbeno vijeće danas prihvati ostavku Berislava Živkovića, Državnog odvjetnika koji to već mjesec dana zapravo i nije, završit će još jedna epizoda u pravosudnoj trakavici. Ali, kao i “Dinastija”, i ova sapunica ima već odavno “snimljene” nove nastavke koji čekaju na objavljivanje. Ljetna shema vjerojatno će sve to odgoditi do jeseni kad bi gornjogradski zakonodavac trebao odlučivati o prijedlogu promjena u zakonima o sudovima i državnom odvjetništvu. Može li samo zakonodavna intervencija promijeniti ono što u biti stvara dojam o pravosuđu kao velikom neredu kojeg dodatno izazivaju i različite političke opcije - ona koja je sve to i zakuhala i ona koja sad to mora kusati.

Odlazak Živkovića pokazao je da je raspored kadrova u Državnom sudbenom vijeću bio loš. Čovjek je postavljen na posao čuvara vlasti, a ne sustava, zaštitnika osoba, a ne zakona, u trenutku imenovanja nije ni sam poštivao načelo iskustva i znanja u radu državnog odvjetništva, što je potom kao član DSV-a zastupao predlažući između više kandidata samo one koji taj kriterij zadovoljavaju. I sad bi trebao otići.

Taj nedostatak slijeda kriterija, koji malo vrijede, a malo ne vrijede, nastavlja predsjednik Vrhovnog suda Marijan Ramušćak. Kad treba obraniti rad Državnog sudbenog vijeća onda Ramušćak ne bira pohvale za izabrane suce. No, kad valja ocijeniti prijedlog zakonske izmjene po kojoj se traži da predsjednici sudova ne smiju birati predmete prema sucima, već po abecednom redu stranaka i rasporedu sudaca, onda je stvar drukčija. Već nekoliko puta Ramušćak je ponovio da svi suci nisu jednaki i da predsjednik suda ima pravo birati koji će predmet kome dati.

Kako sad? Jednom su odlični, a drugi put nisu svi jednaki? I još, da to stanje opravdava pravo predsjednika suda da ih bira za određene predmete, što zakonski prijedlog izmjena ukida.

Sličan kriterij Ramušćak koristi i kad je riječ o europskim propisima za suce. Kad mu odgovara, pozvat će se na Europsku povelju o zakonima za suce. Ona, naime, brani da se stečena razina nezavisnosti i samostalnosti sudova ne može smanjivati novelacijom starih ili donošenjem novih propisa. Ali, kad se austrijsko, slovensko i njemačko iskustvo u redoslijedu sudaca prema abecednom popisu stranaka želi ugraditi u nacionalni propis, onda je Ramušćak protiv, Europa mu ne treba, i on to zove političkim pritiskom na sudove. Kad se znanje o pravilima po kojima je ministar pravosuđa u navedenim zemljama ključni čovjek za izbor sudačkih predsjednika želi iskoristiti i kao hrvatsko pravilo, opet Ramušćaka ne zanima Europa, jer - Ivanišević, ta komunjara, želi posmjenjivati sve predsjednike (nije istina) i uvesti političku podobnost (opet, nije istina). I to javno kaže, na novinskom crno na bijelom.

Zbog svega toga današnje odlučivanje Državnog sudbenog vijeća (i Živković u ostavci, i Ramušćak u strahu od smjene, članovi su toga tijela) o Državnom odvjetniku može, prihvati li se, najaviti i slične, pa makar i iznuđene ostavke, ne prihvati li se - može značiti ubrzanje pravosudnog kaosa.

Vlado RAJIĆ