EUROPSKA DIPLOMACIJA (IPAK) NEMA BEZGRANIČNO STRPLJENJE:
Dosta je igara, uhvatite se reformi!

Europski diplomati požuruju hrvatsku vlast da nastavi reforme, uključujući privatizaciju i stvaranje pozitivne klime za dolazak stranog kapitala, jer će se inače izgubiti ritam, a Hrvatska se neće moći izvući iz teške gospodarske situacije.
Slijedom prvih diplomatskih izvješća iz Zagreba, poslanih u glavne europske gradove, da nova hrvatska vlast pokazuje prve znakove oklijevanja kada je riječ o ulasku stranog kapitala, službeni Bruxelles je uputio prva upozorenja da se proces reformi u Hrvatskoj mora nastaviti, uključujući i privatizaciju.
— Jasno je da su direktne strane investicije najbolji put za hrvatski oporavak, stoga će Europska komisija snažno poticati potreban nastavak internih reformi. Komisija je zbog toga i najavila proširenje trgovinskih povlastica za Hrvatsku i asimetričnu liberalizaciju trgovine kako bi pomogla tom procesu. U razgovorima s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem naglasili smo važnost tog procesa i dobili garancije da će se reforme nastaviti — rekao je glasnogovornik Europske komisije Gunnar Wiegand. Diplomatski izvori Ureda Visokog predstavnika EU-a za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane kazali su nam kako je i Solana Mesiću u Bruxellesu uputio istu poruku: — Dobro ste započeli, nemojte sada stati i propustiti ovaj trenutak.
S početkom pregovora s EU-om o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, hrvatska će vlast morati zagrabiti u ozbiljne reforme, koje uključuju omogućavanje uvjeta za nesmetan ulaz stranog kapitala, osnivanje malih i srednjih poduzeća, djelotvorniju državnu upravu, spremnu na sektorske pregovore s EU-om, koji će do potpisivanja sporazuma, zajedno s procesom ratifikacije svih zemalja članica, trajati oko godinu dana. Više nego ranije stvari će ovisiti o Hrvatskoj, poručuju iz Europske komisije, dodajući kako će upravo o hrvatskoj sposobnosti prilagodbe ovisiti njezin gospodarski napredak.
Službeni Bruxelles se nada kako će u Hrvatskoj napokon prestati besmislena rasprava o stvaranju nove Jugoslavije, ili pak svađe oko čelnih mjesta u obavještajnim službama, umjesto da one profunkcioniraju. Hrvatska će u svakom slučaju na jesen, najvjerojatnije u listopadu, početi pregovore s EU-om, a nakon vanjske politike glavna tema bit će upravo gospodarstvo. Koncentriranje na sređivanje košmarnog stanja u svim granama gospodarstva puno je važnije od nagađanja koje će godine Hrvatska ući u EU. Otvaranje tržištima jedini je spas, a zatvaranje povratak u izolaciju, s nesagledivim ekonomskim i socijalnim posljedicama.
Ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju, što će se formalno dogoditi tek ove jeseni kada protokol o pristupanju ratificira Hrvatski državni sabor, naša zemlja trebala bi postati ulagačka "sigurna zona". Naime, sustav pravila WTO-a, koji su sve zemlje članice obvezne ugraditi u svoj pravni i gospodarski sustav, moraju biti pouzdan i siguran znak za strane ulagače. Dosadašnja praksa pokazala je kako se vrlo rijetko ili samo iznimno u izboru između zemlje članice i zemlje nečlanice WTO-a ulagači odlučuju svoje poslovanje širiti u državu koja je izvan WTO-a. Strane ulagače nikako ne privlači netransparentan ili sumnjiv gospodarski sustav, njegova nepreglednost, nekompatibilnost i rizik od autonomnih i nepredvidivih odluka aktualne administracije. Prihvaćanjem pravila igre WTO-a, Hrvatska će postati konkurentna natjecateljica u utrci za strani kapital.
— Ulazak u WTO samo je jedna faza u otvaranju hrvatskog tržišta. Nama je važnije otvoriti vrata velikih tržišta za naše proizvode nego što postoji opasnost od tog otvaranja za naše gospodarstvo — istaknuo je u Ženevi ovoga tjedna zamjenik ministra gospodarstva Neven Mimica koji je sedam godina vodio hrvatske pregovarače u sjedištu WTO-a u Ženevi.
Ulazak u WTO ipak ima i vrlo stroge posljedice za one koji ne poštuju usvojena pravila igre. Preuzimanje brojnih obveza u okviru WTO-a nije deklarativne naravi, pa tako sve zemlje članice moraju redovito izvještavati druge zemlje u organizaciji o mjerama vlastite trgovinske politike. Onaj tko ne poštuje pravila može se zbog toga naći pred sudom WTO-a, a njegove su pak odluke konačne i obvezujuće.