Javnim glasilima u Hrvatskoj

N/r glavnim urednicima

 

 

Zagreb, 19.07.2000.

Tema priopćenja: nacionalizam.

Kajinov radikalizam?

Gospodin Damir Kajin (IDS) je na sastanku s novinarima u ponedjeljak 17. srpnja ov.g. iznio mišljenje “da će se još jedno desetljeće čekati da Hrvatska iz nacionalne države postane građanska (…)” Pored toga je primijetio kako vlast (na kojoj se nalazi i maloprije spomenuti gospodin) mora raskrstiti s Tuđmanovim animozitetima prema nacionalnim manjinama poput Slovenaca, Bošnjaka i Roma, ne želeći ih vratiti u Ustav, kao ni mijenjati naziv Sabora kakav se rabio u Endehaziji.” (Slobodna Dalmacija od 18.07.2000. i drugi listovi)

Gospodin Kajin je izgleda preuzeo ulogu ideološkog političkog komesara koju je u Istarskom demokratskom saboru imao svojedobno kontroverzni Pauletta, kada non-stop tumači kako se Hrvati moraju odreći nacionalizma na račun građanstva. Zbog takvih stavova dužnost nam je objasniti abecedu nekih pojmova poput “nacionalizma”, ne zbog g. Kajina koji ih i te kako zna, samo im pridaje nepostojeći karakter, već zbog ISTINE:

“NACIJA” po definiciji njemačkog rječnika stranih riječi DUDEN (1990.) znači “životnu zajednicu ljudi koji su svjesni svoje iste političko-kulturne prošlosti i koji imaju volju za vlastitom državom”. “NACIONALNA DRŽAVA” znači, po def. istog rječnika “državu čiji građani pripadaju jednom narodu (naciji).” “NACIONALIZAM” znači, opet po def. njemačkog rječnika, “probuđenu svijest jednog naroda u zalaganju za osnivanjem vlastite države”. Pored toga postoje pojmovi poput “nacionalne himne”, “nacionalne frekvencije”, “nacionalne (nogometne) reprezentacije”, “nacional-komunizma” itd.

Povijest nacionalizma počela je u Europi u vrijeme Francuske revolucije 1789. godine kada se etablirala francuska nacionalna država. Francusko društvo se od tada više nije dijelilo po staležima zato što su svi pripadnici svih staleža postali ravnopravni građani, koji su svi počeli činiti francuski politički narod (demos), bez obzira na vjeru, boju kože, etničko porijeklo ili spol. Politički pokret, zvan u to vrijeme “prosvjetiteljstvo” stvorio je nauk zvan “nacionalizam” (U kulturi se taj pokret zove “romantizam”). Filozofiju hrvatskog nacionalizma stvorio je prosvjetitelj Ante Starčević od 1861. godine, koja se zove: hrvatsko državno pravo. Treba razlikovati pojmove “nacionalizma” od “šovinizma”, jer nacionalizam nije uperen protiv drugih naroda, dok šovinizam nastoji zatrti druge narode. Šovinisti su primjerice bili njemački nacisti, talijanski i srpski fašisti, japanski militaristi i ruski komunisti …

Obavještavamo g. Kajina da Hrvatska ne mora još 10 godina čekati kako bi postala građanska država, jer ona to već je samim postojanjem hrvatske nacionalne države, Republike Hrvatske. Glede nacionalnih manjina uputno je kazati da je jedina autohtona nacionalna manjina u Hrvatskoj talijanska nacionalna manjina u hrvatskim pokrajinama Istri i Dalmaciji. I jedino bi Talijani iz Hrvatske trebali imati status nacionalne manjine. Hrvata kao nacionalne manjine nema u slovenskom ustavu, iako ih ima u Republici Sloveniji oko 100 tisuća. Međutim, Hrvati iz Slovenije nisu autohton narod te stoga, iskreno rečeno, i ne bi trebali dobiti status nacionalne manjine u Sloveniji. Zašto bi Bošnjaci dobili status nacionalne manjine u Hrvatskoj? Još se ne zna da li (a ako da) i koliko Bošnjaka, a koliko Hrvata muslimanske vjeroispovijedi živi u Hrvatskoj. Pored toga, ako u Hrvatskoj i ima Bošnjaka, oni nisu autohton narod u Hrvatskoj, kao Hrvati u Bosni i Hercegovini.

Hrvatski državni sabor nema veze s NDH jer postoji od vremena srednjeg vijeka. Sabor je kroz povijest uvijek simbolizirao jedinu državnu instituciju Hrvata. Može umjesto HDS biti i naziv “Sabor Republike Hrvatske” kakav je prije bio, ali u suštini se ništa ne mijenja. Bitno je da Sabor predstavlja državni parlament hrvatske nacije.

Korisno za pravnu državu Hrvatsku je kada g. Kajin traži preispitivanje ostanka Ivića Pašalića (HDZ) na funkciji dopredsjednika Sabora, ali nekorisno je za hrvatski narod (time građane Hrvatske) plašiti ih hrvatskim nacionalizmom. Ne trebamo biti ni “veliki” ni “mali” Hrvati, ne trebamo biti ni fašisti ni komunisti, ne trebamo biti šovinisti ili ultranacionalisti, ekstremni ljevičari i desničari, budimo jednostavno Hrvati, znači, Hrvatice i Hrvati. Tražiti ukidanje Hrvatske kao nacionalne države znači tražiti ukidanje hrvatske države. Apsurd bi bio tvrditi kako je hrvatski nacionalizam prijetnja. Kome? Republika Hrvatska nije prijetnja nikome osim onima koji je tako osjećaju, jer u svojim glavama još uvijek čeznu za crvenim jugo-pasošem. Pretpostavljamo da je g. Kajin zadovoljan s plavom putovnicom Republike Hrvatske, jer s njom može otputovati u bilo koju regiju bilo koje države na svijetu. Zar to nije lijepo?

Goran Jurišić

Ured za odnose s javnošću Hrvatske stranke prava 1861.