NAKON ODLUKE O POČETKU PREGOVORA O SPORAZUMU O STABILNOSTI I PRIDRUŽIVANJU: KOLIKO SMO BLIŽE EUROPSKOJ UNIJI
Cesta duga deset godina

Piše: Bruno LOPANDIĆ

Europska komisija je ovoga tjedna sastavila svoj prijedlog okvira za pregovore s Hrvatskom o Sporazumu o stabilnosti i pridruživanju. Ovim potezom dan je i legalni okvir na temelju kojega će Hrvatska najesen početi usklađivanje s odredbama EU-a i nakon 10 godina krenuti prema prvim pravim europskim integracijama.
Cijeli niz godina u hrvatskoj se javnosti i političkom establishmentu manipuliralo samim procesom koji je tijekom proteklog desetljeća, kada je riječ o prostoru bivše Jugoslavije, imao različite faze. U posljednjoj, kada je EU shvatio kako pristup ovoj regiji mora biti sustavniji i precizniji, donijela se odluka o uspostavi vrlo specifičnog sporazuma za zemlje "Zapadnog Balkana". Riječ je o skupini zemalja koje nisu uspjele uspostaviti bilo kakve institucionalne odnose s EU-om, što zbog rata, što zbog režima koji su zbog vlastitih političkih razloga odbijali demokratske reforme.
Tako su u Zapadni Balkan ušle zemlje bivše Jugoslavije bez Slovenije, koja je s EU-om već počela pregovarati, ali s Albanijom.
Taj specifičan sporazum pod nazivom Stabilizacija i pridruživanje proizišao je iz dugotrajnog procesa koji je započeo još daleke 1996. godine kada je EU ustanovio Regionalni pristup EU-a i zapravo već tada odredio što znači zapadni Balkan. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zamijenio je dotadašnji sporazum o trgovini i suradnji koji se ranije nudio zemljama koje su izrazile ambiciju za ulazak u EU. Zemlje u regiji, poglavito Hrvatska, imale su puno problema s tim terminom, a političari opterećeni nepotrebnim politikantstvom načelno su bili za integracije, a u stvari su ih cijelo vrijeme odbijali.
Na kraju je i sam EU morao javno priznati, i to u pisanom obliku — analizi Christophera Pattena i Javiera Solane, da se Unija nije u dovoljnoj mjeri fokusirala na Jugoistočnu Europu. Iako s ponešto promijenjenom taktikom i metodama, osnovna je strategija ostala ista — zemlje u regiji moraju međusobno surađivati, i to kroz sklapanje bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini s jedne strane, a s druge se stavlja naglasak na pojedinačni napredak svake zemlje, uz uvažavanje njezinih zemljopisnih i gospodarskih specifičnosti.
Na taj način Europska unija je spojila sve bitne elemente vlastite logike širenja, koja se i u drugim slučajevima temeljila na regionalnim pristupima.
Iako Bruxelles plan pregovora još uvijek ne želi objaviti, u prvom planu bit će, prema najavama, reforme u gospodarstvu i, naravno, njihova provedba. EU želi da pregovori s Hrvatskom počnu prije održavanja summita u Zagrebu, kako bi se već tada moglo baratati s prvim rezultatima.
Hrvatski okvir za pregovore sastavljen je prema makedonskom modelu, jer je Makedonija pregovore započela ovoga proljeća. No, kako je rekao glasnogovornik Komisije Gunnar Wiegand, hrvatski dokument puno više pažnje posvećuje ekonomiji. Ipak, na neka važna pitanja EU još nema odgovora. Prvo, ne zna se hoće li postizanjem tog sporazuma Hrvatska postati pridruženom članicom EU-a ili će za status kandidata biti potrebno dodatno pregovarati.
Kada je sporazum sastavljen, bilo je naglašeno da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ne pretpostavlja automatizam učlanjenja. Sporazum je u početku zamišljen kao priprema za što brže i kvalitetnije pregovore o punopravnom članstvu. Odgovor kao i do sada leži u sposobnosti same zemlje, a EU je tako ostavio sebi prostor za manevar u odluci koga će prije primiti.
Prva zadaća hrvatskih pregovarača je da zajedno s Komisijom dogovore rokove reformi za određene sektore i pokušaju za početak skratiti predviđeni rok za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s osam na pet godina. U Bruxellesu su uvjereni kako će Hrvatska biti puno brža od Makedonije. Sada se treba koncentrirati na tehnički posao i srediti najvažnije — gospodarstvo.
Stoga je manje važno određivati koje će godine Hrvatska ući u EU. Ako sve bude teklo dobro, ulazak se prije 2010. ne može očekivati, a za završetak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju bit će potrebno oko godinu dana.
Hrvatska će već ranije (početkom sljedeće godine) moći uživati olakšane uvjete plasiranja vlastitih proizvoda na europsko tržište i cijeli niz carinskih i poreznih olakšica.