AFERA "ENRON": HRVATSKA IPAK MORA NASTAVITI POSAO S AMERIČKIM ENERGETSKIM DIVOM
Političari razumjeli lekciju iz biznisa

Nevoljko, ali ipak odgovorno i razumno, premijer Račan hrvatskoj javnosti konačno je objasnio da Hrvatska ne može izbjeći obveze potpisane s najvećom energetskom tvrtkom na svijetu, američkim Enronom. Koliko god da su njegovi ljudi pokušavali tjednima minimizirati problem, koristeći, poput njegova zamjenika Gorana Granića, "teškoartiljerijske" riječi upućene Amerikancima, koliko god govorili o "ucjenama", da Hrvatska neće prihvatiti nepovoljan ugovor, da neće trebati platiti niti odštetu, koliko god da su medijsko praćenje afere nazivali "pretjerivanjem", "zastupanjem interesa američke tvrtke", "skandaloznim" i sl. - događa se ipak ono neminovno.
Hrvatska jednostavno nema načina da bezbolno izbjegne ugovorene obveze. Pravilo "taknuto-maknuto", shvatili su naši, vrijedi očito i u poslovnom svijetu.
Oko cijelog slučaja "Enron" pet godina se upuhuje politička magla, pokušalo se opet, no nije uspjelo. Račanove riječi potvrđuju sljedeće: nova vlast ocijenila je ugovor potpisan u vrijeme pokojnog Tuđmana nepovoljnim, pače "vrlo nepovoljnim". Iz ekonomskih, a još više političkih razloga, odlučeno je da se ugovor mora promijeniti.
U tu svrhu jaka Vladina delegacija odlazi u sjedište Enrona u Houston, gdje u dva dana pokušavaju promijeniti 5 glavnih odredbi ugovora. Usuglašen je Protokol, naši se ljudi vraćaju iz Teksasa zadovoljni, tvrdeći kako je promijenjeni ugovor povoljniji za Hrvatsku. Čekao se samo konačni potpis, za koji je naša strana imala mjesec dana vremena i Protokol bi proradio. Na opće čuđenje, do toga nije došlo, Amerikanci su zvali, naši se nisu javljali, rok je prošao i stvari su krenule skandaloznim tokom.
Amerikanci su tvrdili da na temelju zadnjeg pasusa iz Protokola, u slučaju konačnog nepotpisivanja, automatski se zaboravlja priča o protokolu i nastavlja primjena starog ugovora, što naši ne potvrđuju. Počinje priča da će, odbije li uopće provoditi ugovor, sve to Hrvatsku stajati više od 40 milijuna dolara odštete, plus nemjerljive gospodarske i političke štete u odnosima sa SAD-om.
Politička igra oko ovog ugovora s Enronom očito je ovih dana kulminirala i morala se hitno "ispuhati". Vlada se odlučila hitno "evakuirati" iz ovog problema. Naš premijer sad kaže da se u dogovore HEP-a i Enrona politika ne smije miješati, njegov "energetičar" Granić više se ne javlja, Fižulić ionako o Enronu šuti.
Prevaljuje sad Račan preko usta ono što su bolje informirani znali već i prije, ali je Vladinim ljudima bilo teško priznati: tek po povratku iz Houstona netko je shvatio da Protokol, dakle promijenjeni ugovor, ne samo da nije zadovoljavajući za hrvatsku stranu, nego je znatno nepovoljniji od starog.
Kako sad priznati da je "Tuđmanov" ugovor bolji za Hrvatsku od "novokomponiranog"? Kako priznati da je bivša pregovaračka ekipa bila umješnija od sadašnje? Kako prikriti političku štetu koju mora pretrpjeti nova Vlada, a proizlazi iz ovih činjenica? Ne iz razloga zaborava, nego iz razloga ovih neugodnih saznanja, naši stoga u zadanom roku ne potpisuju Protokol iz Houstona. Račan je pronašao jedini mogući put - tko prizna, pola mu se prašta, a budući da je riječ o njemu, koji još ima puno kredita kod javnosti, prašta mu se gotovo sve.
U svakom slučaju, za nadati se da je lekcija naučena, a glasi: nije potrebno stalno, u svakoj prilici, na svim područjima života uporno politizirati i isticati kako je "sve, apsolutno sve prije nas bila katastrofa". Šest mjeseci bilo je valjda dostatno da se to već svakome utuvi u glavu, ako je uopće većini ljudi bilo i potrebno, budući su, ’ajmo opet ponoviti - rekli sve na izborima! Račanova Vlada i ostali koalicijski dužnosnici trebaju shvatiti da im je hadezeizam, objektivno, sve lošiji alibi.
Može biti da sada, među našom novom političkom nomenklaturom ova činjenica počinje "svitati", pa stoga, i u slučaju razmagljenog Enrona sad se može, napokon, ostaviti HEP i američku tvrtku da pronađu zajednički jezik. A i naš Predsjednik i premijer mogu mirnije sad poći na službeni put u Washington, jer će on, vjerojatno, biti primjereniji no što se do prije par dana činio.