Budiša ostao priključen na Račanove aparate!

Problema ima, ali i nema. Svatko tko iole bolje poznaje Ivicu Račana i Dražena Budišu znao je da će njihova »pomirba« završiti kako je završila. Budiša se posuo pepelom, toliko da je čak izjavio da nije bilo nikakva sukoba između Hrvoja Vojkovića i Slavka Linića, dok je Račan mudro šutio i za nagradu poklonio HSLS-u zajednički izlazak na izbore za Županijski dom Sabora na proljeće. A samo prije tjedan dana, Račan je zborio drukčije.
Neizravno potvrđujući navode jednog tjednika, Račan je tada otvoreno stao na Linićevu stranu, tvrdeći da će ministarstva kontrolirati privatizaciju, odnosno da kontrolu nad tim neće imati samo Vojkovićev Fond za privatizaciju, s čime se sada i Budiša slaže i hvali Linića. Otvoreno je rekao i to da će u ustavnim promjenama ostati prijedlog o uvođenju saborskog povjerenika za MORH i MUP, odbacujući time želje Joze Radoša i HSLS-a da se ta odredba odbaci. No, bilo je dovoljno samo jedno poslijepodne u vikendici da se sve to zaboravi, da se zaborave »zakulisni pritisci« iz HSLS-a na Vladu, da se rekonstrukcija Vlade spomene tek s »dvije-tri rečenice«, iako je Budiša još prošloga tjedna tvrdio da se rekonstrukcija Vlade ne može i ne smije tako najavljivati.
Budiša je u srijedu uspješno demantirao samoga sebe i svoju stranku. Račan je lukaviji i u boljem položaju, pa nije opovrgao samoga sebe, ali je samoga sebe u većem dijelu prešutio i pogladio po glavi Budišu, rekavši da za predsjednika HSLS-a »ima mjesta svugdje, pa i u Vladi, ali...« Prava je istina da Vlada, osim dviju osoba zaduženih za sve pomalo (Ivica Račan i Željka Antunović), teško može izdržati i balast treće, naročito ako se pozivaju na Vladu stručnjaka. O čemu su onda Budiša i Račan uopće razgovarali u vikendici? Možda su zadovoljavali vlastite veličine budući da ne dozvoljavaju da se sastanu vodstva dviju stranaka, iako su to najavili.
Logično, jer vodstva stranaka ne bi se ponašala tako snishodljivo, a stvaranje trakavice u vezi sa sukobom HSLS-a i SDP-a treba izbjeći po svaku cijenu. U tom smislu, zajednički izlazak na izbore za Županijski dom, ali ne i na lokalne, samo je zamazivanje očiju svome članstvu. Izbori za Županijski dom (koji će se u nekoliko idućih godina možda i ukinuti) gotovo su beznačajni i neće donijeti prednost nijednoj stranci, osim uhljebljenja članstva, dok su lokalni izbori mjesto gdje se raspolaže vlašću i ovlastima. Uostalom, SDP i HSLS nisu koalirali na lokalnim izborima u Zagrebu, jer nisu htjeli. Zašto bi to radili u Splitu, Osijeku, Rijeci..., naročito, ako najavljena decentralizacija poveća lokalne financijske mogućnosti.
Taj istup donio je ono što uvijek donosi Račanu - snaženje položaja vodećeg u šestorici, ali i u Vladi, u kojoj bez njegova blagoslova nitko ne može ni pokušati krojiti bilo kakvu politiku. Ujedno, produljio je HSLS-u privid druge stranke u Hrvatskoj, koji će se održati do proljetnih lokalnih izbora. HSLS-ova popularnost priključena je na SDP-ove aparate, ali u HSLS-u misle da je Vladina stabilnost priključena na njihove. Ne treba isključiti struju da se vidi tko bez koga može preživjeti. I Račan i Budiša dovoljno su pametni da to shvate bez praktične operacionalizacije. (Dean Sinovčić)