GOSPODARSKA GLAVINJANJA: ŠTO TO ZNAČI KAD PREMIJER
I NJEGOVA ZAMJENICA ŽELJKA ANTUNOVIĆ PROMOVIRAJU "DOMAĆI
KAPITAL" I "OČUVANJE MEDIJSKE POLITIKE NA NACIONALNOJ RAZINI"?
"Račanovi" bogataši jači su od stranaca!?

Hvala Željki Antunović! Dala je dva velika predljetnjeodmorska intervjua i rekla mnogo zanimljivih stvari. Pomogla nam je osvijetliti neke od dilema koje već tjednima proganjaju analitičare i komentatore. Prošlo je već šest mjeseci, a nikako se još ne može shvatiti kakav to gospodarski sustav promovira Račanova Vlada.
Njegova lijeva ruka, Željka Antunović, napokon daje neke konkretnije naznake. Budući da je u Vladi ona zadužena za medije, najkonkretnije je "naznačila" taj dio gospodarske strategije Račanove vlade. Mediji i izdavaštvo "proizvode" milijarde kuna godišnje, tako da je sasvim jasna "težina" ovog udjela u ukupnome gospodarstvu Hrvatske. Ono što je ovome dijelu hrvatskog gospodarstva rekla Željka Antunović toliko je zabrinjavajuće, izvanvremenski i nerealno, a može se pretpostaviti da će zabrinuti i međunarodnu zajednicu, pogotovo onu europsku u Bruxellesu. Tamošnji europolitičari već su ionako proglasili prvi stupanj uzbune zbog glavinjanja gospodarske politike nove hrvatske vlasti.

Zašto već zvone alarmi među pokroviteljima novodemokratske Hrvatske u Bruxellesu? Zašto je tamo hrvatski predsjednik Stjepan Mesić prvi put, osim srdačnog tapšanja po ramenu, dobio i prvu "packu" i upozorenje europolitike? Zašto Hrvatska dobiva peticu iz političkog dijela nastavnog programa, a zasad još trojku ili četvorku iz ekonomskog dijela? Zato što su naši novi dužnosnici, očito krivo, zaključili kako će ispravan i dobro naučeni slijed — dobro političko recitiranje — biti dostatno za ukupnu odličnu ocjenu iz europskih integracija.
Neće biti. "Recitiranje" treba primijeniti i na ekonomiju i gospodarski sustav. Stoga Bruxelles sada nalaže "vježbe" upravo iz te "grupe predmeta". Stoga Mesić mora davati jamstvo da će "Hrvatska nastaviti gospodarske reforme, privatizaciju i otvaranje stranom kapitalu". Rok za "uvježbavanje" istječe krajem rujna. Nakon toga Hrvatska može ponovno pristupiti jesenskom ispitnom roku iz osnova eurointegracija.
Jesu li toga svjesni u Račanovoj Vladi? Može se pretpostaviti da neki jesu, ali Željka Antunović zasigurno nije. Nakon što je njezin šef prije dva-tri tjedna počeo rabiti sintagmu "domaći kapital", potpredsjednica Željka sada prisnažuje, govoreći o "domaćim snagama". Radi se, naime, o znakovitom primjeru — tvrdi se da "Vjesnik", "Tiskaru" i "Tisak" ne treba dokapitalizirati, jer bi to, ne daj Bože, značilo prodati ih stranim investitorima, već to treba pr(o)edati domaćim snagama i investitorima.
Zašto ne strancima? Objašnjava naša potpredsjednica: "Zbog toga što moramo voditi računa o medijskoj politici na nacionalnoj razini" ... "inozemna investicija bi dovodila u pitanje nacionalnu samostalnost jake medijske kuće" ... "ako prepustimo strancima, nećemo sačuvati nacionalni utjecaj na medijski prostor" ... Objašnjavajući kako se strancima ne može prepustiti "Tisak", Željka Antunović argumentira kako bi time stranci došli do monopola u distribuciji tiska, a "nećemo pod krinkom privatizacije prepustiti medijski prostor bilo čijoj samovolji ili monopolu". Govoreći o "Večernjem listu" i "Slobodnoj Dalmaciji", Željka Antunović tvrdi da će se i tu "voditi računa o medijskoj politici na nacionalnoj razini".

Iz ovoga se vidi da Antunovićka uopće ne skriva strategiju SDP-ova dijela Vlade glede medija, a i gospodarstva u cjelini: stranci zbog monopola neće biti pripušteni u postojeću distribuciju, ali Vladi uopće ne smeta što će taj monopol zadržati država. A monopol je monopol, zar ne? Zatim, pod sintagmom "domaće snage i kapital" krije se odluka da se mediji "pripuštaju" odabranim partnerima Račanove vlasti. Zanimljivo će biti vidjeti koji će to biti domaći "Račanovi" bogataši?
Pod sintagmom "nacionalne vrijednosti, utjecaj, društvena korist" krije se očito namjera da vlast i dalje kontrolira jake i utjecajne medije. Doda li se tome još jedna izjava Željke Antunović: "I dalje mislim da HRT mora funkcionirati kao državna ustanova", jasno je da naš premijer i njegove desne i lijeve ruke u vlasti i te kako vole kontrolu nad medijima.
Sad su otprilike jasni razlozi blokada u ekonomskoj sferi, zašto se ne promoviraju reforme, razvoj poduzetništva, ulazak stranog kapitala. Pardon, može strani kapital ući, pa i u medije, kaže naša potpredsjednica. Odnosno, "nismo protiv ulaska stranoga kapitala, samo smatramo da to treba raditi s mjerom i odgovorno". Smiješno! Znači, Antunovićka i njezini politički mentori i istomišljenici jesu za strani kapital, ali bi očito da to bude "bezgrešno začeće". Slijedom takva odnosa, naša Vlada može, realno, strana ulaganja odmah podvesti u kategoriju "ukazanja", koja, kako znamo, bivaju nevidljiva i neopipljiva.
Naši dužnosnici nisu shvatili glavnu lekciju iz gospodarske globalizacije i integracija: lažna je dilema domaći ili strani kapital. To više ne postoji. Postoji samo kapital. On se prelijeva tamo gdje mu se to omogući. A kako u opljačanoj Hrvatskoj ima svega, samo ne "domaćega" kapitala, zna se koji samo realni kapital može doći i potaknuti gospodarski razvoj, konkurenciju i razbijanje netržišno utemeljenih monopola.

Parole o podjeli dionica radnicima, "tvornice radnicima" i sl. možda zvuče utješno, pravedno, ali su potpuno bez osnova u sadašnjem siromaštvu i besperspektivnosti Hrvatske, jer radnici trebaju posao, plaću, standard sada, a ne "na drugom svijetu". Priča koja nam se, međutim, sada prodaje totalno je izvan uspostave kapital-odnosa, udaljava nas čak i s pomoćnog kolosijeka zemalja u tranziciji, od čijih smo sličnih "glavinjanja" morali nešto i naučiti.
Stoga će se naša potpredsjednica Željka Antunović i njezini kolege uskoro morati suočiti s lekcijama o osnovnim standardima puta koji smo deklarativno odabrali (europske integracije) kako ne bismo opet ostali izolirani u nekom prošlom vremenu. Mnogi naši sadašnji dužnosnici morat će dokazati da tvrdnja kako su se "reformirali" nije samo krinka za zadržavanje političke dominacije nad svim tokovima "društva".