Večernji list: 24. 7. 2000.

RASTE NERVOZA OKO DRUGE FAZE PRIVATIZACIJE HRVATSKIH TELEKOMUNIKACIJA
Deutsche Telekom nudi 600 milijuna dolara za samo 16 posto dionica HT-a
* Nijemci imaju ugovorno pravo na prvokup dionica HT-a, ali nesigurni su jer nemaju kvalitetnu komunikaciju s Vladom

I prije nego što je Vlada izabrala svoga financijskog savjetnika, međunarodnu investicijsku banku "Schreders Salomon Smith Barney", za drugu fazu privatizacije HT-a, Deutsche Telekom je pokrenuo inicijativu za daljnjom kupnjom dionica. Prema upućenim izvorima, Deutsche Telekom je spreman platiti veliku premiju kako bi se domogao većinskog paketa dionica, čak 600 milijuna dolara za 16 posto dionica.
Prošle godine ta je kompanija platila državi 840 milijuna dolara za 35 posto dionica. Očito je Nijemcima jako stalo da potpuno definiraju svoje vlasništvo iako imaju ugovor koji im daje pravo na prvokup dionica HT-a u vlasništvu
države kada ih ona bude prodavala. U javnosti su predstavnici Vlade već najavili takvu mogućnost, za koju je je potrebno mijenjati i Zakon o privatizaciji HT-a. Potpredsjednik Vlade Slavko Linić nedavno je izjavio da će Vlada o tome odlučiti zajedno sa svojim novoizabranim financijskim savjetnikom.
No iz krugova bliskih Deutsche Telekomu čuje se da ta kompanija i nije tako sigurna u pozitivan ishod, ponajprije stoga što ne mogu realizirati kvalitetnu komunikaciju s Vladom, a na pismo u kojem su zatražili r
azgovor nema nikakvog odjeka. Predstavnici njemačke telekomunikacijske kompanije sa zabrinutošću gledaju i na razne incijative poput liberalizacije tržišta fiksne telefonije i Interneta, makar ona nemaju nikavu službenu formu. I druga faza privatizacije ili javne ponude dionica na međunarodnom tržištu u kojem Deutsche Telekom ne može sudjelovati ni sam ni sa svojim povezanim društvima dodatno čini neizvjesnom poziciju njemačkog investitora, makar su propozicije javne ponude bile poznate Deutsche Telekomu od samoga početka.
S tim u vezu dovodi se i izbor Vladina savjetnika, u transakcijama s HT-om nezavisne financijske kuće koju je Vlada i izabrala zbog izbjegavanja mogućeg konflikta interesa i najpovoljnije cijene. Nejasnoće između Vlade i najvećeg investit
ora u Hrvatskoj očito postoje, neki izvori kažu da bi mogli dosegnuti i razmjere afere, ali na osnovi prethodnih mogućih nesporazuma to tako ne izgleda, osim ako se nešto ne valja ispod žita. (S. Ml.)