Novi list: 25. 7. 2000.

Privilegij pomilovanja

Piše: Jelena Lovrić

Oprost za troje dilera droge - postao je proteklih dana medijskim slučajem oko koga se diže velika prašina. Na prijedlog komisije predsjednik Republike Stjepan Mesić pomilovao je i služenja višegodišnje kazne oslobodio troje Splićana, koji su sudjelovali u raspačavanju velike količine droge. U splitskoj policiji za drogeraše nadležni načelnik dao je na to ostavku, tvrdeći da im je jednim potezom pera uništen mukotrpan rad. Između njega i nekih članova Mesićeve komisije pale su potom teške riječi. Ako se insinuacije o primanju mita, kojima su se međusobno počastili, shvate kao dio političkog folklora, neke dileme ipak ostaju.

Tvrdnje da je za puštanje dilerske trojke presudna bila njihova mladost krajnje su diskutabilne. Zatvori su puni mladih drogeraša, pa ako je to bio kriterij, onda bi ih sve trebalo pomilovati. Ovako, svi oni kojima nije oprošteno, s pravom će to doživjeti kao veliku nepravdu. Predsjednik Vladine Komisije za suzbijanje i prevenciju ovisnosti o drogama, dr. Slavko Sakoman, upozorava kako je nedopustivo da u istoj zemlji po zatvorima sjede mladi Ijudi koji su osuđeni na višegodišnje stroge zatvorske kazne zbog neznatne količine amfetamina, a oslobođeni su oni koji su sudjelovali u raspačavanju velike količine droge.

Na isti je način diskutabilno i objašnjenje kako je trojka pomilovana jer je “poznato da zatvori mogu biti škole kriminala, pa je dobro da se mladi Ijudi iz toga izvuku”. Ako su zatvori zaista škole kriminala, onda bi ih pod hitno trebalo ukinuti, a sve zatvorenike pustiti na slobodu. Takve tvrdnje do krajnosti relativiziraju, pa i poriču svaki smisao kazne i zatvaranja. Loše argumentirana selekcija osuđenika, kojima će se podijeliti pomilovanje, odluku šefa države pretvaraju u krajnji voluntarizam, u milost, u dobru volju vladara, što s demokracijom nema mnogo veze.

Velika halabuka koja se oko cijelog slučaja digla vjerojatno nije potaknuta samo principijelnim razlozima; lako je moguće da joj je cilj i udaranje po ugledu predsjednika Mesića. Ali takvim je namjerama jedna krajnje nesmotrena odluka baš išla na ruku. Kao što im na ruku idu i naknadna pjenjenja. Pomilovanje za trojku dilera ne može se braniti retorikom iz Tuđmanova vremena, ružnim etiketiranjem ni političkim optužbama. Stvari na taj način postaju sve gore i zaoštrenije. Mesiću bi najbolje bilo priznati da je u ovom slučaju, možda, napravljena greška. Koja se može popraviti samo tako da se, kako je predložio doktor Sakoman, obavi revizija svih presuda u vezi s drogama te da se po načelima pravde mladi Ijudi puste iz zatvora.