Jutarnji list: 26

Jutarnji list: 26. 7. 2000.

RAZGOVOR FRANJO VALJAK, DIREKTOR HRVATSKE LUTRIJE ZA VRIJEME VLADAVINE HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

VALJAK: Morao sam kupovati umjetnine na aukcijama za zakladu Ankice Tuđman

· Dođete na aukciju i sjednete za stol dizača ruku. S drugog se stola signalizira. Palac prema gore znači da sudjelujete u licitaciji, a vodoravni pokret rukom granicu iznosa do kojeg smijete ići

· Zakladi je Lutrija posudila i dva automobila, ali nakon što sam otišao. Odlukom NO-a Zakladi za djecu Hrvatske doznačavano je mjesečno 30.000 kuna za stipendiranje djece

Razgovarao: Hrvoje Appelt

Franjo Valjak, pet godina čelni čovjek Hrvatske lutrije za HDZ-ove vladavine te direktor koncerna Gaj grupa, posljednjih je mjesec i pol dana pod istragom Financijske policije. Dok premijer Ivica Račan odgađa dodjelu koncesija za igre na sreću Valjak odgovara na oštre napade u medijima.

· Kako to doživljavate?

- Kad sam 1993. došao u Lutriju, neki su morali otići. Na njih nije bilo nikakvih pritisaka da odu, nego je jednostavno došlo do raspada sistema. Država je u to doba bila prodala Lutriju Austrijancima. No, nasreću, Ivan Milas je tu prodaju spriječio. O tome mnogo znaju tadašnji članovi NO-a Ivan Jarnjak i Božo Prka. I danas se spor u vezi s prodajom Lutrije vodi na Trgovačkom sudu.

· Za koncesije za igre na sreću Lutrija se nije prijavila. Za taj unosan posao zainteresirani su privatnici, većinom bivši HDZ-ovci ili osobe rodbinski povezane s ljudima iz Lutrije. Jedna od njih je i Anka Protrka, čiji je muž u NO-u tvrtke Anđelka Leke, vlasnika hotela Sheraton i Panorama. U utrci pojavila su se i imena HDZ-ovaca Petra Đukana, direktora IGH i člana NO-a Zagrebačke banke, zatim Bože Prke, nekadašnjeg člana NO-a Lutrije i Privredne banke, te Ivana Paraća, bivšega direktora HTV-a.

- Uvijek sam se zalagao za to da kockarnice i automatklubovi budu isključivo pod patronatom države. Svako otvaranje strancima može postati put u pranje novca. Klasične igre treba potpuno odvojiti od kockarnica i automata. Te, papirnate igre treba staviti pod patronat Ministarstva rada i socijalne skrbi, a taj novac iskoristiti za sport, humanitarne oganizacije i socijalne fondove. Teško mogu razumjeti privatnike koji se bore za koncesiju, a treba i provjeriti odakle im novac za to. Anka Protrka radila je kod mene i dobro joj poznajem supruga Branimira, no nisam znao da se kandidirao za koncesije. Bila je zamjenica direktora za sektor klasičnih igara i nije imala menadžerski ugovor, niti je upotrebljavala auto i kreditne kartice koje su imala samo tri čovjeka.

· Kako ste došli na mjesto direktora?

- Protivno svojoj volji! U Lutriji je 1993. vladalo rasulo. Direktor Bobić je dao ostavku, postavljen je Joško Zavoreo, a nakon njega Mato Erjavec za vršitelja dužnosti. Nisam htio biti direktor tvrtke koja ovisi o volji politike. Međutim, u krugu ljudi koji sam poznavao nisam mogao reći "ne". No, nisam sklopio ugovor o radnom odnosu.

· Tko vas je nagovarao?

- Mladen Vedriš, koji je tada bio potpredsjednik Vlade. Doista nisam htio u Lutriju i nakon nekoliko mjeseci zatražio sam da me razriješe, ali nisu udovoljili mom zahtjevu. Imenovanje je potpisao Hrvoje Šarinić. Nakon Vedriševe vlade, molio sam i Nikicu Valentića da odem. Ukupno sam pet puta tražio razrješenje i tek sam 1998. godine pušten na molbu predsjednika NO-a Davorina Mlakara. Bio sam član HDZ-a. Imao je program i vjerovao sam da će uspjeti.

· Poznati ste kao kupac slika na aukcijama Zaklade koju vodi Ankica Tuđman. Zašto?

- Na jednu sam aukciju morao doći. Morao sam i dizati ruku, a do koje svote sam smio licitirati pokazivala mi je osoba koja se vidi na TV snimkama. Mislim da su sve aukcije bile namještene. Nismo kupovali Rembranta, a cijene su bile kao da su slike njegove.

· Tko vas je prisilio?

- Sve počinje s pozivnicom na kojoj piše da morate doći na aukciju, a kaže vam se i to da morate kupovati. Osim toga, i NO je odlučio da sudjelujemo na aukciji. Dođete na izložbu i sjednete za stol dizača ruku. S drugog se stola signalizira. Palac prema gore znači da sudjelujete u licitaciji, a vodoravni pokret rukom granicu do koje svote ići. Tada sam kupio tri slike za oko 200.000 kuna.

· Tko vam je pokazivao?

- Uzmite kasetu i sve ćete vidjeti. Zbog toga sam tražio da odem. Zakladi je Lutrija posudila i dva automobila, ali nakon mene. Osim toga, odlukom NO-a, Zakladi za djecu doznačavano je mjesečno 30.000 kuna za stotinu djece.

· Koga ste još financirali?

- Klubove. Canjuga nije tražio za Dinamo, ali smo davali dvaput za Hajduk, dvaput za ATP turnir i jednom vaterpolo-klubu Mladost.

· Kako ste poslovati?

- Pozitivno. Financijska je policija 1993. i 1994. nakon 13 mjeseci kontrole, utvrdila da smo poslovali uredno. Završne račune prihvatila je Skupština Lutrije i Vlada RH. Prihodi u proračun bili su visoki.

· Osim u lutriji, sve te godine radili ste i u Posmrtnoj. Osnovali ste Gaj grupu. Kako je ona nastala?

- Posmrtna pripomoć imala je gotovog novca i htjela je osnovati Štedionicu. Međutim, HNB nije dao suglasnost da to radi udruga građana pa smo osnovali trgovačko društvo Gaj grupa. Početni je kapital bio milijun maraka, a danas poslujemo solidno.

· Jesu li točne tvrdnje da određeni ljudi u HL-u imaju veze s Posmrtnom pripomoći i Gaj grupom, odnosno da ljudi iz Posmrtne pripomoći drmaju Lutrijom?

- Bivši ministri Ivan Jarnjak i Ivan Penić nikad nisu bili u Posmrtnoj pripomoći. Oni su bili u NO-u Hrvatske lutrije, a Jarnjak je jedan od 183 tisuće članova Posmrtne pripomoći.

· Međutim, Josip Kregar u intervjuu tvrdi da je Zorislav Stepinac, u vaše vrijeme zamjenik direktora Lutrije, a sada član NO-a Štedionice Zlatica, rođak Ivana Penića.

- To nisam znao.

· Bivši je zamjenik i ministra Penića i Jarnjaka Marijan Benko. On je danas direktor vašeg hotela Gaj i član Uprave tvrtke Arena Benz. Tamo je jedan od suvlasnika Vladimir Trušćek, od kojega je Lutrija kupovala aparate za igre na sreću. Kakva je to veza?

- Benko je direktor Gaj hotela. Radi 16 sati na dan. Njemu su ministri bili Jarnjak i Penić, ali mi Benko nije ništa rekao o tvrtki Arena Benz.

· Vaš nekadašnji zamjenik Ivan Garac također je u NO-u Gaj grupe?

- Ivan Garac i Zorislav Stepinac kvalitetni su ljudi. Ivan Garac bio je u NO-u Gaj grupe, a Stepinac je još u NO-u Štedionice. Oni su članovi Posmrtne pripomoći, a nisam ih poznavao do dolaska u HL. Nije nikakva prednost biti član Nadzornog odbora jer mi za to nismo ništa plaćali. Važno je da HL nikad nije poslovao preko Gaj grupe!

· Kako je Josip Kregar došao u Nadzorni odbor Posmrtne pripomoći?

- Kregar je bio moj profesor. Trebao bih pogledati u zapisnik tko ga je predlagao.

· Nakon ulaska Financijske policije, spominju se organizacije putovanja preko vaše turističke agencije i dodjele poslova određenim tiskarama. Koliko je to utemeljeno?

- U to sam vrijeme bio u Londonu i učio strani jezik. Organizacija je išla preko agencije Sova. Što se tiče miješanja srećaka, to je nadzirala komisija zaposlenika HL-a, osoba iz Ministarstva financija i javnog bilježnika i o tome postoje zapisnici. Grafičar Ludbreg tiskao je Express lutriju jer je za to jedini imao stroj. Jednom su imali kiks, umjesto 3000 nedobitnih listića, tiskali su 3000 dobitnih pa je u sat vremena podijeljeno pet Škoda, nekoliko kamera itd. Što se tiče dvostruke cijene tiskanja, neka se provjeri. Gaj Krapina tiskala je listiće i dobila posao preko natječaja.

· Možete li otkriti svoju imovinsku karticu?

- Prije 1993. imao sam velik stan i dva automobila. Sedam puta sam se selio. Sada imam pola kuće od 141 četvornog metra u Voćarskoj. Supruga ima apartman od 45 kvadrata na Krku. Dok sam radio u Lutriji, nije bilo menadžerskih ugovora koje neki spominju, a ja sam imao plaću izmedu pet tisuća, na početku, i 15 tisuća kuna, na kraju mandata.