SLUČAJ "ENRON" DEMAGOŠKA IZJAVA GORANA GRANIĆA O ISTUPANJU IZ VLADE
TRAŽIMO ODGOVORE, A NE OSTAVKU

Radije bih istupio iz Vlade nego popustio pod "Enronovim" pritiscima — izjava je zamjenika premijera Gorana Granića kojom namjerava pružiti objašnjenje o hrvatsko-američkom sporu u vezi s izgradnjom već famozne Termoelektrane "Jertovec". Premda Goran Granić vjerojatno to i ozbiljno misli, njegova je izjava demagoška. Ništa novo. Umjesto da objasni je li upravo on odigrao ključnu ulogu u stopiranju prvobitnog ugovora o gradnji "Jertovca", uvjeravao pokojnog Tuđmana da se Amerikancima nikako ne smije prepustiti posao s plinom jer će naša strana nabaviti jeftiniji plin, da odgovori gdje je onda taj "naš plin", košta li to sada nas sve 500 milijuna USD više — gospodin Granić kaže tek "radije bih dao ostavku...", patetično nastavljajući o podaničkom karakteru nacije i sličnim tlapnjama u stilu nekada popularnog stripa "Nikad robom".
Najlakše je dati ostavku, pogotovo kada to pruža mogućnost elegantnog bijega i ispiranja ruku — no teško je odgovoriti na konkretna pitanja. U ožujku 1999. godine Goran Granić rabi istu taktiku, tada kao savjetnik u Matešinoj (HDZ) vladi, i onda, u razgovoru s Tuđmanom kaže: "Radije ću dati ostavku nego to potpisati." Isto tada predsjedniku govori i tadašnji premijer Mateša: "Radije ću dati ostavku ..." I — uspjeli su, ugovor s "Enronom" je promijenjen, naši energetičari dobili su u zadatak nabavu "jeftinijega" plina, odmah nakon te vrhovne odluke potpisuje se ugovor s "Enronom" i... nakon godine dana buknuo je skandal s velikim posljedicama. Naši protagonisti ("radije bi dali ostavke") ništa po pitanju plina, naravno, nisu napravili i — posao je za Hrvatsku poskupio — petstotinjak milijuna USD!
Ako je točno da je Granić od početka svjestan da je cijeli taj posao (početak dogovaranja seže u 1995.) nepovoljan i skup za Hrvatsku, te da se poslije, zbog utjecaja politike, nije moglo doći do razumnih i Hrvatskoj neštetnih rješenja — tko je Graniću sada kriv da još nema traga takvu rješenju? On sada kaže: "Mislim da se ponovilo ono što od početka prati posao s ’Enronom’, a to je vrlo loš sustav pregovaranja i neprestano miješanje politike u posao, i to je strašno štetno." Nevjerojatno. Budući da je upravo Granić od nove vlasti delegiran kao šef hrvatskih pregovarača, da je upravo on predstavnik te vlasti i politike u pregovorima, kao vicepremijer — vjerojatno Granić sada "denuncira" dakle, samoga sebe, kao remetilački faktor pregovora!? Još nezabilježeno.
No, ostaje zabilježeno kako Granić napokon priznaje činjenicu da se upravo on, od početka protivi ugovoru s "Enronom". Protivio se tada, protivi se i sada — "ne moramo potpisati baš svaki ugovor... ne znači da se trebamo podanički ponašati..." Odlično — petica iz domoljublja! Ostaje zabilježeno da je Granić predlagao da se raspiše i međunarodni natječaj za tri tvrtke koje su se natjecale za termoelektranu na ugljen. Možda bi naši momci lakše i radije, dakle — ugljen nego plin? Nije li ipak ponešto čudno da pregovore s Amerikancima vodi čovjek koji je a priori protiv cijelog tog posla? Zašto se Granić sam nije maknuo iz tog jalovog pregovaranja, ili otvoreno rekao Amerikancima "nismo (više) zainteresirani". Ne bi li to bilo logičnije od novog prepucavanja. Ne bi li to bilo jeftinije za Hrvatsku, koju će, udarao se u nepodanička prsa Granić ili ne, cijela ova blamaža i te kako koštati?
Hrvatski porezni obveznici, na kraju, valjda imaju pravo znati koliko će morati izdvajati iz svojih džepova zbog cijele afere — 15, 30, 40 ili čak 500 milijuna dolara! To vi nama odgovorite, gospodine Graniću!