Novi list. 01.08.2000.

Račanov bosanski lonac

Piše: Jelena Lovrić

Kada se nedavno crnogorski predsjednik ispričao Hrvatima za ratna zbivanja, Dubravko Merlić u razgovoru s ministrom Piculom Đukanovićevu je ispriku ocijenio manjkavom i nedovoljnom. Kada je u Sarajevu od premijera Račana zatraženo da se u ime Hrvatske ispriča za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, Merlić je to proglasio “neočekivanim pitanjem”.

Problem, naravno, nije u televizijskom uredniku, nego u njegovim političkim sugovornicima. Račan je traženje isprike također ocijenio “neprihvatljivim”, po njemu, to je pitanje “na liniji zaoštravanja odnosa između dvije zemlje”: Hrvatski premijer nije uspio doseći Đukanovića, gesta isprike nadilazi njegove dimenzije. Neugodnu temu odgovornosti on je, štoviše, na svaki način pokušao relativizirati.

Točno je da iza Tuđmanove spram Bosne i Hercegovine zločinačke politike nije stajala većinska Hrvatska. Ali službena je hrvatska politika de facto radila na rasturanju i podjeli susjedne zemlje, naručivala je etničko čišćenje teritorija, sponzorirala ratne zločine i logore. Ma koliko to u Hrvatskoj čudno zvučalo, Zagreb je u Bosni i Hercegovini počinio više zla nego Podgorica u Hrvatskoj.

Svaka zrela, ozbiljna i odgovorna vlast mora priznati te činjenice. Umjesto toga Račan je pokušao izjednačiti žrtvu i agresora. Umjesto isprike preporučio je neka “svatko na svojoj strani osudi ono što je pridonijelo sukobu”, što je na neki način niveliranje odgovornosti.

Izetbegovićev prigovor zbog zasebnog sastajanja s predstavnicima Hrvata proglasio je dokazom da “jedan dio ljudi još nije izašao iz faze frustriranosti”. Cinično je da oficijelni predstavnik Hrvatske Bosancima drži lekcije o njihovoj pretjeranoj frustriranosti.. U Mostaru zauzeo se za ujedinjenje grada, obećao pomoć u obnovi Starog mosta, ali je odgovornost za “tragičan sukob” između Bošnjaka i Hrvata našao “na obje strane”, ograđujući se da, kao premijer druge zemlje, o razmjerima krivnje ne može arbitrirati. Sugerirati podijeljenu odgovornost u gradu čiji je istočni, bošnjački dio, pretvoren u Hirošimu, ili nešto nam bliži Vukovar, može značiti samo ili nepoznavanje ili totalno ignoriranje činjenica. Uostalom, od hrvatskog se premijera nije ni tražilo da sudi o odgovornosti BiH-Hrvata ili Bošnjaka nego o krivnji, u njihov sukob do grla umočene, Hrvatske.

Kada se sve sabere, Račan je u Bosni i Hercegovini ostao nejasan, nedorečen i zbunjujući, baš kakva je i inače njegova politika. Zaključno je ustvrdio kako u odnosu nove vlasti spram Bosne i Hercegovine nije ostalo ništa od Tuđmanova nasljeđa, ali da, tako je rekao, “u Bosni i Hercegovini još ima previše starog odnosa prema Hrvatskoj”. Tuđman je također svojedobno, probleme redovito nalazio na strani Sarajeva.