Želimo iskoristiti pravo koje nam pruža Zakon o javnom priopćavanju (čl. 31. i 35.) i u naivnom vjerovanju vjerovati da će biti ispravljeni krivi navodi koji su se pojavili u kritičkom komentaru cijenjenog kolumniste g. Denisa Kuljiša, dana 04.08. 2000. u 504. broju “Globusa” na str. 37, 38, 39. i 90. u rubrici “lik i djelo: Slobodan Praljak” pod naslovom “Haški robijaški duet: Hoće li se general Praljak pridružiti generalu Tuti?”

Nadamo se da se zbog našeg ispravka nećete naljutiti, niti da ćete to shvatiti kao nekakav “napad” (?) na uredništvo “Globusa” ili g. Kuljiša, s obzirom da taština glavnog urednika “Nacionala”, g. Pukanića, upravo tako shvaća pokušaje ispravka krivih informacija o nama, koje, kao veliki “demokrat”, ne objavljuje i time krši Zakon. Ali, koga to već briga u “demokratskoj, pravnoj, neovisnoj, građanskoj” Hrvatskoj?

U retoričkom pitanju “Hoće li se general Praljak pridružiti generalu Tuti?” nismo mogli vjerovati svojim očima da se u autorovoj tvrdnji general Blaž Kraljević, likvidiran u organiziranom političkom ubojstvu, pridružio osumnjičenom za ubojstvo, “odbojkašu”, Mladenu Naletiliću Tuti. Vježbajući opravdanu kritiku nad bivšim vlastodršcima, g. Denis Kuljiš spomenuo je i “HOS Blaža Kraljevića”, koji je, iz autorove perspektive, orgijao s Tutinom Kažnjeničkom bojnom. Nominalno da je tom “bulumentom” HVO i HOS zapovijedao komandant južnog bojišta Janko Bobetko, iako je HOS u Republici BiH bio pod zapovjedništvom legalnog kolektivnog zapovjedništva - Predsjedništva R BiH. Široki Brijeg i Ljubuški u bratskom zagrljaju kao Banski dvori i Starčevićev dom? Potom se “hercegovačka mafija” međusobno posvađala, i Blaž Kraljević izvukao kraću slamku skupa s osam “ustaša”. Trpati u isti koš Tuđmana i Paragu, i uopće, trpati Paragu u neki koš, ne priliči jednom ozbiljnom profesionalnom novinaru, niti jednoj serioznoj novinskoj kući kakva je “Globus”.

Govoriti 50 godina nakon partizanskog pokolja nad ustašama Ustaškog pokreta i Ustaške vojnice, da su se 1991. ponovo javili ustaše, sliči na science fiction. Jedini naručeni televizijski “ustaša” je Đapić kad “mjeri visinu kukuruza” u zemlji u kojoj se nije odvojilo žito od kukolja, iako je Hrvatska svojim slavonskim, baranjskim i zapadnosrijemskim ravnicama dobrim dijelom poljoprivredna zemlja.

U Hrvatskoj koja je bila komunistička, raspravljat o političkim pojmovima sliči objašnjavanju Muenchausenovim sljedbenicima da je njegov let na topovskoj kugli u turski tabor samo priča za malu djecu. Hrvatski politički narod ili demos, ravnopravnost ljudi u Hrvatskoj bez obzira na vjeru, naciju i etničko porijeklo, potrebna financijska policija, pravna država i tako redom, pojmove koje je Paraga 1991. objašnjavao i zahtijevao od “vrhovnika”, za Denisa Kuljiša gube vrijednost u odnosu na nikada dokazano “orgijanje Hrvatskih obrambenih snaga u Ljubuškom”. Dokaze za svoje tvrdnje je autor ostavio u nekoj nevidljivoj ladici.

Naknadne i zakašnjele kritike dijametralno suprotno i krivo usmjerene trebaju o Paragi opet stvoriti dojam o opasnom “nacionalisti”, ili, zašto ne “ustaši”, u vrijeme kada se HSP treba vratiti od Tuđmanovih uzurpatora. Poruka Račanu: Bolji je Đapić nego Paraga. Još je i Slaven Letica 1992. pisao u “Globusu” o “šarmantnom Đapiću” koji bi trebao zamijeniti Paragu (što se kasnije i dogodilo), i “Paragi koji koketira sa oslobađanjem svakog pedlja hrvatske zemlje” u vrijeme velikosrpske orgije nad Hrvatima. Zato je za Slavena Leticu tada na izborima pobijedila “Tuđmanova politika centra” (Unprofor u naš dom), umjesto “desno-ekstremne” politike “Unprofor go home”, jer su se hrvatski birači, po dr. sc. Letici, opredijelili protiv rata. Ispada da su Hrvati mazohisti i kukavice koji su željeli okupiranu domovinu.

Zašto je Denis Kuljiš u skoro jedinom broju “Penthousa” u članku o “Kralju špijuna” (Miroslavu Tuđmanu) pisao o likvidaciji pravaša i razbijanju HSP od strane Manolićevih udbinih agenata, a sada piše suprotno. Ostavljamo g. Kuljišu da se konačno opredijeli, da li je HOS bio Tuđmanova skupina orgijaša ili skupina branitelja i neplaćenih dragovoljaca Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zašto je Tuđman u ugodnom ćaskanju s podobnim novinarima na Pantovčaku uspoređivao HOS s nacističkim “SS” jediniicma, dok su njegovi pasdarani u “Herceg-Bosni” realizirali njegov dogovor s Dobricom Ćosićem o “humanom preseljenju stanovništva”, isto bi za Kuljiša trebao biti, valjda, paradoks. Svojedobno je i g. Kuljiš pisao kako je Paraga prvi kritizirao urotu iz Karađorđeva iz 1991. o podjeli Bosne i Hercegovine između Tuđmana i Miloševića, a sada? Konzistentnost je vrlina, a diskontinuitet stvar fenomena suncokreta. Ili se varamo, g. Kuljiš?