Novi list: 4. i 5. 8. 2000.

Zlatan prsten

Piše: Jelena Lovrić

Nova je vlast, baš poput one bivše, strašno zabrinuta što je javnost saznala neke stvari koji nisu za njene neovlaštene mozgovne vijuge. U državi u kojoj se političke garniture i obavještajno podzemlje već godinama bave dilanjem tajnih dokumenata i nikom ništa, ceh za curenje državnih tajni trebao bi platiti jedan saborski zastupnik.

Dosad redovito neobuzdani Damir Kajin pozvan je na red jer je javno saopćio neke podatke koje je čuo na sjednici saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Smatrao je potrebnim da javnost obavijesti o katastrofalnom stanju u Hrvatskoj vojsci. Armija će se morati drastično reducirati, za dosadašnju količinu vojaka nema para, od dvadeset u voznom je stanju samo pet MiG-ova, od deset helikoptera samo dva mogu letjeti. lako dio tih podataka potječe iz javnosti dostupnog državnog proračuna, a dio se već mogao pročitati po hrvatskim novinama, Kajinu su nasapunali dasku da ga izbace iz spomenutog saborskog odbora.

U državnom rukovodstvu smatraju da se o kolapsu u vojsci javnosti ništa ne smije zucnuti, iako su mediji u posljednje vrijeme preplavljeni skandalima koji otkrivaju da uniforme pucaju po svim šavovima: ročnici masovno bježe iz vojske, svoje zapovjednike optužuju za upotrebu alkohola i droge, nekim vojarnama prijeti iskapčanje struje i vode, deseci mladih Ijudi ugroženi su pogrešnim zdravstvenim tretiranjem... Među porazne podatke o stanju duha u vojnim redovima ide i ovih dana s ponosom objavljena vijest da su na svečanosti u Ratnoj vojnoj školi predsjednik države Mesić, načelnik Stožera Stipetić i ministar obrane Radoš dobili zlatno prstenje, a zlatnina je uručena još nekim važnim facama.

Za razliku od Kajina, koji pokazuje veliku odgovornost prema javnosti, ovi zlatonosci u uniformama pojam odgovornosti kao da uopće ne poznaju-državnim čelnicima poklanjaju skupocjenosti, dok obična vojska nema ni za toalet papir. Ili je i to, možda, vojna tajna?