g. Stipi Mesiću

N/r premijeru Ivici Račanu

 

Zagreb, 07. 08. 2000.

Tema: Bivši i sadašnji hadezeovi kadrovi u “službi” Republike Hrvatske

 

Smrad Žužulovih čarapa u Washingtonu

Miomir Žužul - priča o uspjehu? Predavač ili održavatelj vježbi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postao je sredinom devedesetih godina jedan od temeljnih stupova Tuđmanova režima: veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu. Prije toga je “pomogao” svim građanima Republike Hrvatske u privatizaciji, jer je na sebe preuzeo “tešku” brigu oko “prosperiteta” jedne tvornice čarapa u pejzažnom gradiću Samoboru. Business oko čarapa vodila je njegova supruga, a hrvatski muž Žužul “kreirao” je diplomaciju.

Iz veleposlaničkog sedla ga je pokojni Predsjednik Tuđman skoro naglavačke izbacio kada prije tri godine nije uspio u kontralobiranju kod tajnica američkih kongresmena u Washingtonu protiv Dobroslava Parage (Žužul do ureda kongresmena u pravilu nije uspio ni doći, a lica kongresmena, pogotovo predsjednika najvažnijih svjetskih odbora, viđao je samo na televizijskim predizbornim plakatima kongresnih kandidata.) Američki novinari čak pričaju kako je rezidenciju hrvatskog veleposlanika u Washington DC uknjižio na svoje ime, tako da, ako je to istina, novi hrvatski veleposlanik bude morao tražiti novi krov nad glavom.

HSP 1861. prosvjeduje protiv Vladine odluke da se Miomir Žužul povlači sa veleposlaničkog mjesta iz razloga istjecanja njegova regularnog četverogodišnjeg mandata. Žužula treba smijeniti i nečasno otpustiti iz diplomacije ! Vlasnik propale čarapane nije najavio da li ostaje u glavnom gradu svjetske sile zato što je postao emigrant (strah od kaznenih prijava zbog uzurpacije novca poreznih obveznika itd.) ili zato što se sprema posvetiti privatnom businessu, predavajući na nekom sveučilištu, možda o politici krivih Drina Franje Tuđmana? Tuđmanov as u Washingtonu se ne smije vratiti u Zagreb zbog milijunskog honorara odvjetniku Rivkinu, za koji u kuloarima tvrde da je u omjeru 33 : 33 : 33 posto podijeljen u trokutu Žužul – Ljerka Mintas Hodak – Rivkin. Upravo je Žužul bio taj koji je bivšoj Vladi posredovao Rivkina da pred haškim sudom zastupa članove Tuđmanove stranke optužene za ratne zločine.

HSP 1861. traži od Vlade da preispita budući status Miomira Žužula u Americi! Ukoliko bi se pokazalo da je visoki hadezeov dužnosnik M. Žužul postao emigrant, zatražiti od federalne policije (FBI) njegovo izručenje, jer tvornica čarapa u Samoboru je propala, a 120 hrvatskih građana bačeni na ulicu. Do kada će Žužulove čarape smrditi u Washingtonu?

Kadar br. 2, ne manje važan: Davorin Mlakar, bivši hrvatski veleposlanik u Japanu:

Predsjednik Republike Stipe Mesić je u razgovoru s “Večernjim listom “ od dana 3. kolovoza ove godine rekao da je Davorin Mlakar asistirao u bivšem Ministarstvu uprave kada mu je oduzeta stranka (HND) i poklonjena Josipu Manoliću. Isto se dogodilo Dobroslavu Paragi, a uz Davorina Mlakara je na isti način svoj kruh “zaradio” i Jurica Malčić, isto tako ministar bivšeg famoznog upravnog ministarstva. Mlakar je, znači, bio “zadužen” za Stipu, a Malčić za Dobroslava. Pozdravljamo mudru odluku Predsjednika Mesića zato što je smijenio tog razbijača hrvatskog višestranačja. Na kraju krajeva, još doslovno nikada nismo čuli da je D. Mlakar u Japanu privukao kapital zemlje izlazećeg Sunca u Hrvatsku ili na bilo koji način unaprijedio hrvatsko-japanske odnose. Od kadra HDZ u Tokiju Japanci sigurno još nisu ni čuli da su se u Hrvatskoj dana 3. siječnja 2000. godine dogodile nekakve promjene u politici.

Još ostaje novoj Vladi i Predsjedniku da smijene Juricu Malčića u Ustavnom sudu skupa sa družbom Vice Vukojevića, Smiljka Sokola i Milana Vukovića, te njihovog pajdaša na Vrhovnom sudu, Ramuščaka. Tek tada hrvatska pravna država u povojima više neće stenjati pod Tuđmanovom poskočicom da se suci, dok je HDZ na vlasti, ne moraju držati zakona kao pijani plota.

Goran Jurišić

Ured za odnose s javnošću